Ivkošić u Saboru: Gdje su nestali euroskeptici?

Evo me u Hrvatskom saboru, na početničkom poslu potkraj radnog vijeka, ali na neki način u pravi trenutak, jer, u “časnom domu” obavljaju se posljednje pripreme za veliko vjenčanje Lijepe naše, za ulazak u Europsku uniju. Riječ je, dakako, o ustavnim promjenama, oko kojih se podiglo podosta prašine, ali ta je prašina zapravo samo otpuhana i obrisana s monolita, s besprijekornog jedinstva u parlamentu.

Šeksova matematika
U očekivanju sjednice u saborskom kafiću pijem čaj, blizu mene je Damir Kajin, pozdravljam ga i zajedno izračunavamo koliko bi u Hrvatskoj među biračima moglo biti euroskeptika. Polazište nam je Šeksova matematika.

Dakle, prema promijenjenom Ustavu, za ulazak u Europsku uniju bilo bi dovoljno da od četiri milijuna birača dva milijuna i jedan iziđe na referendum te milijun i jedan glasuje “za”.

Dakle, ostaje tri milijuna glasača koji su ili lijeni, ili rezignirani, ili tko zna kakvi pa ne bi izišli na referendum, ili bi na njemu glasovali protiv.

To bi značilo da euroskeptika ima barem podjednako kao i eurofila pa se Ustav mijenja da referendum ne bi slučajno propao.

Politički monolit
Ali cijelu sam tu računicu izveo da upitam – a gdje su u Hrvatskom saboru predstavnici, zastupnici tolikog silnog broja euroskeptika kojih se politička elita boji? Nema ni jednoga! Baš ni jednoga!

Moglo ih je biti, na primjer, među pravašima, ali dva stranačka velikana, Sanader i Đapić, zajedničkim su snagama HSP uništili, pa ako ćemo pravo, u Hrvatskom saboru postoje samo ljevica i liberali. Te se može reći: Kakva vlast! Kakva oporba! Kakvi sukobi oko ustavnih promjena! Sve je to, ponavljam, politički monolit poput komunističkoga.

Nema nikoga tko bi, makar znao da je neizbježan a na kraju i koristan, ulazak Hrvatske u Europsku uniju gledao iz drukčijega kuta, tko bi upitao kako se to Europa prema nama i našim nacionalnim bogatstvima dosad držala, kako se držala prema Domovinskom ratu, na koga to mi prenosimo dio suvereniteta i zbog čega tako drastično smanjujemo udio volje građana u odluci o ulasku u EU. U nedostatku takvih zastupnika, sjednica je bila upravo idilična. Na početku se predsjednica Vlade, majčica Jadranka Kosor obratila zastupnicima kao pravoj djeci, zamolila ih je da u raspravi ne budu zločesti, a oni su je poslušali kao uzorni odlikaši.

Odlikaši i vragolani
U pauzi se nešto živahno uvjeravala sa sinčićem koji bi mogao biti najvragolastiji, sa Zoranom Milanovićem, a oko podne je ponovno izišla za govornicu i rekla – dječice moja, bili ste dobri, ja moram ići drugim poslom, ostanite takvi i dalje pa se vidimo. Pravo hrvatsko “oporbeno” lice pokazao je baš šef SDP-a, kojemu je majčica obratila najviše pozornosti.

Dvojbu oko broja glasova na referendumu potrebnih za ulazak Hrvatske u EU riješio je vrlo jednostavno – odluku donesimo na običnom referendumu, jer je riječ o dobrovoljnom udruživanju u savez iz kojega se može po vlastitoj želji izići! Dakle, HDZ i SDP imaju isti strah od građana, istu želju da se oni koji bi se mogli ispriječiti na “povijesnom putu” zaobiđu, i samo različite načine na koje bi se to učinilo.

Dakako, ni vlasti se ni oporbi ne čini da su u proturječju koje poriče temelje demokracije: u ime naroda (demosa) mijenjaju Ustav ili manipuliraju njegovim odredbama tako da tom narodu bitno smanjuju ulogu u odlučivanju o sudbini zemlje. Sadašnja je politička elita imala povijesnu šansu da baš strogom ustavnom odredbom o referendumu za savez poput Europske unije iskuša povjerenje naroda i u toj kušnji trijumfira.

Eutanazija naroda
Ovako, priznala je da u narod ne vjeruje osjećajući da nema razloga ni da narod u nju vjeruje, pa ga je, koliko treba, eutanazirala. Tako je zapravo priznala da pripada istim onim elitama koje u ovih dvadesetak godina narod nisu pitale ni kad su mu pokrale i opljačkale tvornice, ni kad su prodavane banke koje su godinama stvarane i na kraju sanirane s pomoću njegova novca, ni kad su prodavane strateške državne tvrtke i druga nacionalna bogatstva koja su također pripadala narodu.

Napokon, gotovo je posve sigurno da ta elita mijenjanjem glasovanja za ulazak u Europsku uniju griješi, jer bi narod podupro ulazak Hrvatske u Europsku uniju zbog svoje tradicijske proeuropske orijentacije koja je bila sudbonosna i na jednom drugom referendumu, onom o hrvatskoj neovisnosti i izlasku iz komunističke Jugoslavije. Možda su baš iz tog sustava i toga saveza koji smo napustili sadašnja i vlast i oporba naslijedile nepovjerenje u narod.