Ivo Josipović: Moj prvi tjedan nakon pobjede

Nedjelja, 10. 1.
Pobjeda! Neobično mi je čuti kako mnoštvo skandira moje ime
Dan odluke. Nakon čvrstog sna, duljeg nego inače, ustao sam oko 8 sati. Supruga Tanja već je počela pripreme za odlazak na izbore. Noć prije, oko 3 sata, uputio sam se na Autobusni kolodvor po kćer koja je zadnji tjedan prije izbora provela na skijanju. To je zaista dobar način da bude malo zaštićena, izvan ludnice zadnjeg predizbornog tjedna. Na biralište će poslijepodne, kad se naspava. Zajednička kava i razgovor o izbornim izgledima. Zadnje ankete, one od prekjučer, neobjavljene jer je predizborna šutnja, daju mi prednost od oko 24 %, naravno, u Hrvatskoj, bez dijaspore. Vrlo dobro! Oko 9.30 spremni smo za odlazak na biralište. Na kućnim vratima desetak novinara i kamere. Prate nas do obližnjeg birališta. Na ulazu i u samoj prostoriji za glasanje velik broj kamera koje škljocaju i žele uloviti moj pogled dok listić ubacujem u glasačku kutiju. Nakon kratke izjave, krećemo u Kavkaz na kavu. Putem pogledi prolaznika i najčešće riječi „glasali smo za vas“. Kavkaz, kultna kavana svih pravnika i studenata prava, kao i kazalištaraca, tek se probudio. Pridružuju se Mirando Mrsić, direktor kampanje, i Danica Juričić, glasnogovornica. Nekako su svi smireni, vjeruju u pobjedu. Nakon kave, odlazak na Medveščak, u posjet roditeljima. I oni su već obavili građansku dužnost. Opet nezaobilazni mediji. Žele zabilježiti svaki trenutak, svaku riječ, svaki dodir... Kava, kolačići i sok su pred nama. Roditelji pomalo pod dojmom kamera, nisu navikli na njih.

Nakon roditeljskog doma Tanja odlazi kući, a ja u stožer. Osluškuju se reakcije i izvješća promatrača s terena. Kažu, ide odlično. Ipak, još nema rezultata. Tu i tamo izvješća o kršenju predizborne šutnje. Uglavnom Bandićevi, ali i poneki prigovor zbog nekog prerevnog aktivista i na moj račun. U kasnim poslijepodnevnim satima, nakon relaksirajuće partije stolnog nogometa, odlazak kući na kasni ručak, kratak popodnevni san i odjednom je već 19 sati. Prve izlazne ankete daju mi značajnu prednost. Već zvone i prvi telefoni, stižu SMS poruke. Približava se trenutak odlaska u Novinarski dom, gdje je za ovu svečanu noć smješten izborni stožer. Najavilo se više od tisuću ljudi. Stižemo pred Novinarski dom. Tanja, Lana i ja izlazimo iz auta, a širok osmijeh na licima stranačkih čelnika koji nas dočekuju govori dovoljno. Na ulasku u krcati Novinarski dom, dekoriran izbornom ikonografijom, ovacije! Neobično mi je čuti kako masa prijatelja, stranačkih dužnosnika, pa i potpuno nepoznatih ljudi skandira moje ime. Obećavam sam sebi: neće me ponijeti, neću izgubiti osjećaj za stvarnost, neću podleći euforiji i izgubiti samokritičnost. Kasnije dolaze roditelji i punica. U izdvojenoj sobi pripreme za izlazak izbornog stožera na manju, improviziranu pozornicu radi komentara izlaznih anketa. Mirando Mrsić, direktor kampanje, daje kraću najavu, a na mojih par suzdržanih riječi, jer ipak je riječ tek o izlaznim anketama, ponovno ovacije i skandiranje.

Konačno, u ponoć, pravorijek DIP-a. Pobjeda! Uvjerljiva! U Novinarskom domu oduševljenje. Pobjednički govor prekidaju aplauzi, skandiranje, oduševljenje! Čestitanja. Te sam se večeri izljubio sa stotinama ljudi. Prve izjave za medije i odlazak u Stari fijaker na proslavu za uži krug. I predsjednik Mesić je došao. Čovjek koji je deset godina najpopularniji političar u Hrvatskoj. Sigurno ne bez razloga. Želi mi sreću. Dogovaramo se o preuzimanju dužnosti. Slušam korisne savjete. Predsjednik odlazi, a započinje ples... Do dugo u noć, do pred jutro.

Ponedjeljak, 11. 1.
Postavio sam nacionalni rekord u broju intervjua u jednom danu
Ujutro ostajem kod kuće i sređujem papire, pišem pisma. Supruga odlazi na fakultet i javlja da je pred kućom mnoštvo novinara. Zvoni poštar, ostavlja telegrame s čestitkama i kaže da novinari pitaju kad ću izaći. Kažem neka slobodno odu i vrate se oko 13. Najprije ne vjeruju, ali se onda polako razilaze.
U 13 sati izlazim iz kuće, a novinari nasrću. Na žalost, moj prvi izlazak nakon izbora je odlazak na Mirogoj. Idemo na pokop dugogodišnjeg predsjednika Hrvatskog društva skladatelja, istaknutog glazbenika i čovjeka s kojim sam puno surađivao, Adalberta Markovića. Naviru sjećanja. Vjerujem, bilo bi mu drago da je doživio ove izbore.
Nakon toga – stožer. Cijeli dan samo izjave za medije. Nakon obećanog intervjua za NOVU TV. Mislav Bago pita, povratak u stožer i press konferencija za sve medije. Pitaju me i govorim o kampanji, o planovima... Stižu čestitke, dobre želje. Mnoštvo znanaca, prijatelja i političara šalje čestitke.
Nakon toga, ponovno mediji. Radio, tiskovine, televizija... Navečer odlazak u Dnevnik HTV-a.
Gotovo ponosno ističem kako sam uvjeren da sam postavio barem nacionalni rekord u broju intervjua i izjava u jednome danu. Na mobitelu stotinjak propuštenih poziva i gotovo tisuću neodgovorenih SMS-ova!?
Oko ponoći palim kompjutor i odlazim na Facebook. I tamo mnoštvo neodgovorenih poruka, gotovo 700. Na svojoj stranici već imam 5000 prijatelja. To je limit. A na čekanju je više od 7000 novih, potencijalnih prijatelja. Svi se javili u zadnja dva dana! Obećavam prijateljima s FB-a da ću otvoriti novu stranicu i omogućiti i ostalima da kontaktiramo.

Utorak, 12. 1.
Divna je Čarobna frula: ljubav i mudro upravljanje zemljom
Jutarnji list, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Poslovni tjednik, Portal javno, Zamir, Radioradicale...
Od ranog jutra mediji, mediji i opet mediji. Ne kažem da nije zanimljivo. Ali, naporno je, treba odvagati svaku riječ. Svako malo u stožer uđe neki prijatelj, sudionik kampanje, stranački kolega. Predvečer odlazak na Pravni fakultet. Konzultacije sa studentima, dogovor o ispitu prije moga odlaska na Pantovčak. I na fakultetu mnoštvo čestitaka. Nakon studenata, sastanak s užim timom. Pripreme za razgovore s veleposlanicima idućih dana. Dolazim kući oko 22 sata. S Tanjom komentiram protekli dan. Stavljam u CD Mozarta, Čarobnu frulu, i odlazim na Facebook. Divna je ta Čarobna frula! Bajka koja govori o ljubavi, ali i o mudrom upravljanju zemljom. Danas sam višekratno rekao da ću kvalitetno i dobro surađivati s premijerkom Kosor. Volio bih biti kao Saraste. Ali, premijerka nikako ne bi smjela biti Kraljica noći! Zapravo, siguran sam da i neće!

Srijeda, 13. 1.
Kolege glazbenici pomoći će mi da inauguracija ne bude rutinska
U stožeru prvi sastanak s protokolom Ureda predsjednika. Raspravljamo o svečanosti inauguracije. Volio bih da taj svečani događaj ne bude rutinski. Siguran sam da će mi kolege iz glazbenog ceha pomoći da se to ne dogodi. Opet mediji cijelog dana. Glas Istre, Slobodna Bosna, Albanska TV, Radio Trsat, ZDF...
Na kraju, navečer, gostovanje na OTV-u. Vrlo ugodan razgovor, gledatelji, kao i obično, pitaju. Vidim, najviše ih tište korupcija, neimaština...

Četvrtak, 14. 1.
Hm, zašto Glas Koncila piše da su me izabrali nedefinirani centri moći?
Moj prvi dan u kojemu se kao novoizabrani predsjednik RH javljam u svijetu diplomacije i međunarodnih odnosa. Veleposlanici Srbije, Rusije i Bugarske, ministar vanjskih poslova Turske... Nalazimo se u Saboru. Zeleni salon. Svi izražavaju dobre želje, najavljuju visoke delegacije na inauguraciji. Zapravo, nije lako imati tolike protokolarne obveze a ne i odgovarajući ured. Na odlasku srećem brojne zaposlenike i kolege iz Sabora. Čestitaju. U klubu zastupnika SDP-a uzimam novine i čitam o tome kako Glas Koncila piše da su me za predsjednika izabrali nedefinirani centri moći. Hm, nije osobito dobar dodatak javno proklamiranim željama Crkve da dobro surađujemo. Na kraju dana susret s dragim prijateljem i kolegom Željkom Komšićem. Analiziramo protekle izbore, razgovaramo o suradnji...

Petak, 15. 1.
Povremeno ću doći na fakultet da ne izgubim vezu sa strukom
Opet mediji: Beta, Delo, APA, BBC, RTF, Index, POP TV, Blic. Ali i lijepi trenuci s volonterima i stranačkim čelnicima uz čašicu i nešto meze, kako bi rekli naši prijatelji iz Bosne. I na kraju druženja važna utakmica u stolnom nogometu. Stožer (Josipović – Mrsić) protiv SDP-a (Milanović – Dragovan). Volonteri navijaju za stožer. Ipak smo na domaćem terenu. To pokazuje i rezultat!
Poslijepodne odlazak na fakultet. Sastanak s članovima katedre. Treba rasporediti poslove koje više ne mogu obavljati. Ipak, povremeno ću doći na neko predavanje. Tek da ne izgubim vezu sa strukom kojoj ću se vratiti kada mi prestane mandat.
I konačno, kod kuće u neko pristojno vrijeme. Nakon Dnevnika – film. Zaželio sam se normalnog života.