Ivo Josipović - pravnik će braniti i izravan izbor za predsjednika

Da je Ivo Josipović kojim slučajem izgubio izbore, sve njegove osobine bile bi proglašene krivima za to. Njegova neupadljivost, izostanak strasti, pomirljiv i često mlak nastup bili bi proglašeni manama zbog kojih ni na tridesetak posto glasova što mu ih je jamčila stranka koja ga je kandidirala nije uspio “nazidati” dovoljno glasova za konačan uspjeh.

S obzirom na to da je pobijedio te su osobine, zbog poznate hrvatske ljubavi prema pobjednicima, postale neosporne vrline koje se veličaju i s kojima mu se sada, kako neki predviđaju, smiješi i budućnost u međunarodnim organizacijama koje, eto, navodno vole upravo takve kakav je novi hrvatski predsjednik.

Hrvatska je izabrala intelektulca, profesora i glazbenika, čovjeka koji se barem za sada trudi nikoga ne izazivati, što se vidi i po njegovoj prvoj reakciji na Glas Koncila koji ga je prepoznao kao kontinuitet, a ne demokratski iskorak, a na što je Josipović rekao da za razliku od predsjednika Mesića nema komentara na mišljenja iz crkvenog okruženja.

Josipovićeva biografija govori o upornu, vrlo ambicioznu i marljivu čovjeku koji će svakako željeti iskoristiti priliku koja mu je dana zahvaljujući specifičnu spletu okolnosti u SDP-u – zbog kojeg neki od onih koji su željeli podršku svoje stranke nisu imali šansu – jer je predsjednik stranke Zoran Milanović želio dokazati da je njegov izbor onaj pravi, pa i po cijenu ozbiljna nezadovoljstva u stranci. Lica nekih od nesuđenih kandidata u izbornoj noći govorila su više od riječi. Na njima se jasno vidjelo: ako je to mogao on, mogao sam to biti i ja.

Josipović, kako se čuje iz njegova okruženja, nema nikakvih dogovorenih obveza prema Milanoviću i njegovo današnje gostovanje na Glavnom odboru SDP-a više je kurtoazna zahvala onima koji su ga podržali nego najava budućih veza sa strankom. Nije nemoguće da vrlo brzo, braneći nadstranačku poziciju šefa države, iskoristi mogućnost da se distancira od vodstva i stranke u kojoj je kao član zapravo vrlo kratko boravio.

S druge strane, najava dobre kohabitacije s premijerkom Kosor nije samo kurtoazija uobičajena za početak mandata već i ozbiljna namjera da HDZ-ovoj Vladi da podršku u svim političkim potezima koje vode prema europskoj Hrvatskoj.

Na Josipoviću je, osim obavljanja uobičajenih predsjedničkih dužnosti, još jedan težak zadatak. Njegovih pet godina na Pantovčaku morat će ili potvrditi da Hrvatskoj treba izravan izbor predsjednika, odnosno osobe koja ima petlje jasno i odlučno braniti vrijednosti koje smatra ključnima za opće dobro ili pokazati da je posve svejedno tko “gore” sjedi jer bi taj posao mogao obavljati i predsjednik izabran u parlamentu. Bude li dojmljiv, jake se stranke neće usuditi forsirati svoju volju. Ako ne bude, ispast će da doista nije važno tko je na Pantovčaku.