Ivo Sanader: Dvadeset sam godina služio Hrvatskoj!

– Dva sam desetljeća služio Hrvatskoj, na što sam izrazito ponosan. Uvijek sam se vodio idejom da je časno služiti svojoj domovini. Nikada nisam zlorabio svoj položaj i ovlasti, a kamoli da sam bio ratni profiter. Te optužbe odbacujem s gnušanjem i indignacijom. U ovih 20 godina obnašao sam svakakve funkcije, bio sam zamjenik ministra vanjskih poslova, predstojnik Ureda predsjednika te na kraju hrvatski premijer. Radio sam najbolje što sam znao i umio... Jesam li trebao bolje, to će procijeniti oni koji trebaju te povijest... – kazao je, među ostalim, u svom desetominutnom obraćanju sudu Ivo Sanader, bivši hrvatski premijer, a sada optuženik.

Dok se danas u velikoj sudnici zagrebačkog Županijskog suda obraćao sudskom vijeću, kojim predsjeda sudac Ivan Turudić, Sanader je na trenutke podsjećao na onog starog Sanadera, kakvog ga javnost pamti – pomalo bahatog i zacijelo presigurnog u svoju nepogrešivost.

Da tu nije samo riječ o dojmu, odnosno da se Sanader teško privikava na podređenu ulogu koja mu je ovaj put dodijeljena – jer on ne može govoriti kad hoće i koliko hoće jer ga u tome priječe pravila sudskog postupka – bilo je očito iz njegove potrebe da sudu objasni što je mislio kada je na pripremnom ročištu kazao da ima čin pukovnika Hrvatske vojske. Činjenica da je, kako je sam kazao, dio medija tu informaciju dočekao na nož, Sanaderu je jako zasmetala.

Dao mu ga Tuđman

– Imao sam vam potrebu to objasniti jer meni je čin pukovnika dodijelio dr. Franjo Tuđman. I dao mi ga je 1993., kada sam bio u ratnoj vladi, a ne 1998. Dao mi ga je jer sam sudjelovao u pregovorima o oslobađanju 400 hrvatskih vojnika. U tim su pregovorima, osim mene, sudjelovali Goran Dodig i Ivo Čović. Na suprotnoj strani bio je Ratko Mladić. Nakon 45 dana pregovora oslobodili smo 125 vojnika. I ja sam na to izrazito ponosan – kazao je Sanader.

A zatim je, vjerojatno shvativši kako javnost može gledati na tu njegovu prvi put objavljenu istinu, imao dodatnu potrebu sve još jednom objasniti.

– Svoj čin pričuvnog pukovnika sve do sada nisam ni spomenuo. Zbog toga što sam učinio nisam heroj. Ne govorim da je to bio čin hrabrosti jer u Hrvatskoj ima ljudi koji su, kada je rat posrijedi, učinili mnogo više od mene. To sam smatrao patriotskim činom i na taj sam čin pukovnika izrazito ponosan – objasnio je Sanader.

Nakon što je objasnio svoj ratni put, napomenuvši još jednom da se javnost s time bez potrebe ismijavala, Sanader je prešao na ono što je, smatra, bitno.

U tom trenutku opet je podsjećao na Sandera iz doba kada je bio najmoćniji čovjek u državi jer mu je ton na trenutak bio docirajući.

Prvo je imao potrebu istaknuti da se, po njemu, zanemaruju bitne činjenice koje njemu idu u korist, a cijelo to obraćanje iskoristio je i dao bi dao "packu" USKOK-u .

Svjedok u Austriji

– Na temelju iste dokumentacije koju je imao austrijski DORH, koji je usput budi rečeno, tamo osnovao zasebni odjel koji se bavi slučajem Hypo zbog štete koja je napravljena Austriji, dakle na temelju te dokumentacije ja sam u Austriji bio svjedok. Ta ista dokumentacija dostavljena je USKOK-u i oni su me na temelju toga proglasili prvo osumnjičenikom, a zatim i optuženikom. To je takva diskrepancija jer se sve temelji na iskazu nevjerodostojnih svjedoka od kojih se jedan naknadnom pameću sjetio da ja navodno imam veze s tim... Riječ je o konstrukciji USKOK-a i DORH-a, koja nema veze sa životom. Osim toga, DORH nije dostavio ključne dokumente, koji idu meni u prilog, iako je zakonski bio dužan. Tako, među ostalim, nije dostavio ni financijsku ponudu koja datira od 30. kolovoza 1994., a glasila je na Matu Granića – rekao je Sanader, ujedno naznačivši i smjer kojim će njegova obrana ići – napadat će bivšeg ministra vanjskih poslova, koji će biti jedan od svjedoka u ovom postupku.

Svoje pomalo docirajuće izlaganje Sanader je zaključio podukom iz hijerarhije u Ministarstvu vanjskih poslova:

– Zamjenik ministra MVP-a ni onda, kao ni danas, nije imao ovlasti nekome obećati povlašteni položaj.

Cijelom tom Sanaderovu uvodnom govoru koji je, ako izuzmemo prošlotjedni neuspjeli pokušaj početka suđenja, njegovo prvo obraćanje javnosti od uhićenja u prosincu lani, prethodila je standardna procedura. Ovaj put na sud je doveden na vrijeme jer nije bilo zabune treba li ići na sud ili u bolnicu. U sudnicu je ravno pred fotoaparate 30-ak fotoreportera uveden u 9.25 sati. Pratila su ga dvojica pravosudnih policajca, hodao je oslanjajući se na štaku, no za razliku od prošlog puta, bio je odjeven u odijelo. Kao i zadnji put, stoički je podnio bljeskanje fotoaparata, koje je trajalo sve dok u sudnicu nije ušlo tročlano sudsko vijeće predvođeno Ivanom Turudićem. Nakon što je predsjednik vijeća označio početak suđenja, pozvao je Sanadera da sjedne u stolac na povišenom podiju. Uslijedila su standardna pitanja koja se postavljaju svakom okrivljeniku, ime roditelja, djevojačko prezime majke, ime supruge, koliko djece ima, jesu li ponoljetna, kako se zovu...

Doktor znanosti

– Vaše zvanje i zanimanje? – pitao je sudac Turudić Sanadera.

– Doktor znanosti – odgovorio je Sanader, odmah naznačivši da je pred sudskim vijećem teška bitka s njegovim egom.

– Kakvu školu imate? – pokušao je dobiti precizniji odgovor sudac.

– VSS – odgovorio je Sanader.

– Gdje ste zaposleni? Znamo da ste sada u pritvoru, no gdje ste do pritvaranja radili? – pitao je dalje Turudić.

– U Hrvatskom saboru – odgovorio je Sanader.

– Kolika vam je plaća? – pitao je sudac.

– 16.000 kuna – odgovorio je bivši premijer.

Tada su uslijedila pitanja o imovini, na što je Sanader nabrojio što ima od pokretnina, nekretnina, udjela... No izostavio je podatke o umjetničkim slikama.

– Mi imamo podatak da imate zbirku umjetnina. Kolika im je vrijednost?

– Onda, kada sam predavao podatke za imovinsku karticu, naveo sam da im je vrijednost 1,5 milijuna kuna. No znate, vrijednost slika varira. Tada sam naveo koliko su vrijedile kada sam ih kupio, a koliko vrijede sada, ne znam jer nisam stručnjak – objasnio je Sanader.

Služio sam tzv. JNA

Suca Turudića dalje je zanimalo gdje je Sanader služio vojsku i koju, a Sanader mu je odgovorio da je "služio tzv. JNA, no da nije HV". Tada je prvi put osjetio potrebu da objasni svoj čin pukovnika. Sudac Turudić ga je jedno vrijeme pustio da govori, a onda mu je razjasnio:

– Nas ovdje zanimaju samo suhoparni podaci, a sve ćete to moći objasniti kasnije u svojoj obrani.

Sanaderu je zatim pročitana optužnica, a on je kazao da se ne osjeća krivim. U uvodnom govoru Tamara Laptoš, zamjenica ravnatelja USKOK-a, navela je da će tužiteljstvo dokazati zašto smatra da je Sander uzeo proviziju od 3,6 milijuna kuna te zašto ga tereti kao ratnog profitera. S druge strane, Čedo Prodanović u ime Sanaderove obrane naveo je na koji će način obrana dokazati da navodi optužnice nisu točni.