Prije godinu i pol dana mi je prerano preminuo otac i ovu Alku posvetio sam njemu. Bio je zaljubljenik u Alku, bio je uvijek uz mene, prolazio je uvijek sa mnom sve pripreme i zaista sam mislio na njega od prve trke. Jedino mi je žao što sam, nakon toliko godina koliko je bio sa mnom, prvu Alku osvojio kada je otac otišao i nije tu da se zajedno radujemo. Raduje se on negdje gore, uvjeren sam u to – emotivno govori slavodobitnik 305. Sinjske alke Ivo Zorica s kojim smo razgovarali u ponedjeljak ujutro, dan nakon pobjede.
Teže je rodbini u gledalištu
– Noćas sam spavao samo dva sata, još se emocije nisu slegle. Pobjeda na Sinjskoj alki, postati slavodobitnik, to je jednostavno neopisiv osjećaj! Još nisam imao priliku o svemu razmisliti i zapravo shvatiti da se to stvarno dogodilo – kaže Ivo Zorica, kojemu je alkarski vojvoda Boško Ramljak u nedjelju okitio koplje slavodobitničkim plamencem, a predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uručio mu je zlatni prsten s hrvatskim grbom i sablju, čime je ušao u povijest kao slavodobitnik 305. Alke.
Do svog prvog slavodobitničkog trofeja Ivo Zorica, alkar s najčvršćom desnicom i okom sokolovim, došao je pogocima “u dva” i “u sridu” u prvoj i drugoj trci dok je u trećoj pogotkom “u dva” osvojio najveći broj punata i pobijedio bez “pripetavanja”.
Ivo Zorica iskusni je alkar. Rođen je 1983. godine. U pratnji barjaka debitirao je 2000. godine, a 2002. godine postao je alkar kopljanik. Od 2006. do 2013. godine bio je zamjenik alajčauša. Do sada je osvojio tri Čoje i četiri Bare, posljednju prije tri dana. Ovo je zaista bila njegova godina.
– Eto, zaredale se pobjede – komentira Ivo koji je iz poznate alkarske obitelji Zorica. Njegov rođak Ante Zorica također se natječe i on je najtrofejniji aktivni alkar. Osvojio je pet Alki, među kojima i svečanu u Vukovaru. Stric im je Ivan Zorica, bio je legendarni alajčauš 16 godina i preko 30 godina alkar, a kada se Ivo u nedjelju okitio slavodobitničkim plamencem, nije mogao suspregnuti suze radosnice i “ponosnice”.
– Radovala su se sva trojica stričeva. Oni znaju koliko ja to čekam, 20 godina sam u Alki. Ja sam imao tri Bare i tri Čoje, prije dva dana također sam dobio, ali falila mi je Alka. Ništa ne može zamijeniti Alku. Sve su to časne pobjede, ali Alka je nešto veličanstveno.
Kada sam u zadnjoj trci pogodio “u dva”, u glavi su mi bile samo dvije riječi: “Hvala Bogu!” Stričevi uživaju u svakoj Antinoj i mojoj pobjedi. Nas dvojica smo više puta razgovarali kako je njima u gledalištu puno teže nego nama na trkalištu. Ova moja pobjeda jednako je i njihova! – govori Ivo Zorica.
Sin još ne pokazuje zanimanje
Do prvog slavodobitničkog plamenca došao je jašući na konju Hope u vlasništvu svog prijatelja Luke Kanaeta.
Njegov momak je Miljenko Lovrić (46) iz Hrvaca, zaposlenik HTK-PSK d.o.o., hrvatski ratni vojni invalid.
Iako zbog protuepidemioloških mjera nije bilo primanja za slavodobitnika u Alkarskim dvorima, slavlje u Hrvacama bilo je veliko. U dvorištu se okupilo puno rodbine, prijatelja i čestitara sa svih strana.
– Trudili smo se poštovati mjere koje su propisane zbog epidemije, ali mi je jako drago što su ljudi došli čestitati i malo profeštati – kaže slavodobitnik Ivo Zorica.
Ponosna je bila i supruga Monika koja tvrdi da je ove godine predosjećala muževu pobjedu.
– Tako je. Supruga je imala osjećaj. Teško je to reći, svake godine se nadamo, ali evo super, ona je imala predosjećaj, dobro za mene – govori Ivo Zorica.
On i Monika roditelji su dvoje male djece. Dominik ima 2,5 godine, a Judita devet mjeseci. Ivo kaže kako Dominik još ne pokazuje interes za alku i konje.
– Njega za sad više zanimaju motori i automobili. Volio bih da i on nastavi tradiciju, ali ne pada nam na pamet ni u čemu ga forsirati. Bit će alkar ako to bude htio – kaže Ivo Zorica koji je po struci ekonomski tehničar, zaposlen kao službenik u sinjskoj poslovnici PBZ-a. Jučer nije radio, šef mu je obećao, ako osvoji Alku, da može uzeti slobodan dan.
– Supruga se morala aktivirati oko djece i kaže mi da se već vratila u normalu.
Ja neću raditi još dan, najviše dva i onda se vraćam na posao, u banku. Svi mi živimo za Alku i uz konje, moji kolege i ja, ali život se nastavlja. Alka je predivna tradicija, živa povijest, u njoj treba uživati i živjeti život normalno – poručuje slavodobitnik Ivo Zorica.