Iz EU stiže znatan novac, i iznimno jak poticaj za reforme. Iskoristimo to!

Jedan od konzistentnih motiva u ovoj kolumni, od 2013. do danas, je teza da Hrvatska, unatoč svim svojim poteškoćama, krizama i političkim distrakcijama, nikad nije bolje stajala nego danas, kad joj članstvo u Europskoj uniji nudi ne samo novac za razvoj, nego i ideje, znanje, i dobru praksu. I da Hrvatska zapravo još samo treba to jasno vidjeti, to osvijestiti, i potegnuti naprijed sa svim alatima koje ima nadohvat ruke.

Ta je teza još snažnija od jučer, nakon što je dogovoren nikad veći sedmogodišnji proračun EU, s fondom za oporavak od koronakrize, što je povijesni iskorak za Uniju, ali i za Hrvatsku, koja može računati na 22 milijarde eura, dvostruko više nego što je dosad imala na raspolaganju kroz EU fondove. To otvara ogromne šanse za uspjeh Hrvatske: uspjeh u oporavku od recesije, uspjeh u reformiranju i razvoju čitavog društva, uspjeh koji će biti mjerljiv boljim životnim standardom za svakog građanina Hrvatske. Opet, jedino što Hrvatskoj sada treba je jedna vrsta nacionalnog fokusa na tu priliku, koju treba prepoznati i iskoristiti. Što ovaj dogovor znači za Europu?

Povijesni iskorak jer se dogodilo nešto što je donedavno bilo nezamislivo. Suočene s korona-krizom, države su odlučile ubaciti u novi, viši stupanj integracije i po prvi put dopustiti masovno zajedničko zaduživanje na razini Unije kako bi se financirao oporavak onih koji su najteže pogođeni krizom zbog pandemije koronavirusa. To je velika gesta solidarnosti, poruka da države članice, ma koliko polazile s različitih stajališta i iz različitih perspektiva, ipak čvrsto stoje rame uz rame, i da se EU sve dublje integrira, pa i prema fiskalnoj uniji. Istina, u četiri dana summita bilo je puno ustupaka, puno kompromisa, pa i trulih, i rezultat na kraju nije savršen. Ali dogovor je postignut, to je zaista najvažnije. Pogledajmo samo iz ove perspektive.

Prije pandemije štedljive države članice vodile su bitku za smanjenje proračuna EU s argumentom da ta blagajna mora biti manja sada kad je iz EU izašla jedna država članica, Ujedinjena Kraljevina, koja je bila jedna od najvećih neto uplatiteljica. Na kraju, dogovoren je proračun EU koji je za 70 posto veći. EU time pokazuje ambiciju. Možda netko u svojim euroskeptičnim snovima ne vjeruje da će EU poživjeti, ali države članice upravo su na neki način poručile da će još uvijek biti zajedno 2058., koliko je najdulji rok otplate zajedničkih obveznica. Hrvatska je na putu da postane jedna od najvećih primateljica tog novca (najvećih u omjeru prema BDP-u po glavi stanovnika, ne u apsolutnim brojkama).

Da, u pregovorima tijekom summita smanjen je omjer između bespovratnih sredstava i zajmova. Ali i dalje je omjer više u korist poklonjenog novca, a ti zajmovi bit će po najpovoljnijim uvjetima, po kreditnom rejtingu AAA, koji uživaju EU institucije. To da jedna zemlja koja pleše po rubu podinvesticijskog rejtinga, i smatra svojim uspjehom kad uspije izaći iz “smeća”, odjednom dobije kroz EU mogućnost da, u vrijeme krize i oluje, nasloni glavu na najbolji mogući kreditni rejting - već je to dosta fantastična stvar. I presedan u povijesti, kako naše države, tako Europske unije. Što je najbolje, taj novac dolazi sa snažnim, zdravim poticajem na reforme koje su državi poput naše toliko potrebne, a (pokazalo se) toliko teško provedive.

Neke je možda zbunila priča o tome kako se nizozemski premijer na summitu zalaže za strogu kontrolu nad provođenjem reformi u državama koje primaju pomoć, te kako se i Hrvatska, i većina drugih članica, tome protivi. To protivljenje nije značilo da se netko protivi konceptu vezivanja novca iz fonda za oporavak uz stvarnu implementaciju reformi. Svi shvaćaju da svježi novac znači svježi zamah u reformama, da ne smije više biti fingiranja reformi.

Protivljenje nizozemskom konceptu ticalo se pitanja suvereniteta i pitanja tko upravlja nacionalnom politikom, pa i nacionalnim planom reformi: vlada te zemlje o kojoj je riječ ili vlada neke druge zemlje? Nizozemac je dobio neke ustupke, ali suverenitet je obranjen, nema dodatnog prijenosa suvereniteta na nekog drugog u EU. Imaš suverenitet, imaš snažniju EU kojoj pripadaš, imaš neslućen novac iz fondova, i imaš poticaj za reforme koje će tvoju zemlji učiniti boljom. Iskoristi to! Igraj, moja Hrvatska.