Jedan od dvojice mentora ekipi FER-ovaca koji su na ACM ICPC studentskom natjecanju u programiranju osvojili srebrenu medalju bio je Goran Žužić, student završne godine FER-a.
Vrhunski talent
Na istom natjecanju Žužić je prošle godine osvojio također srebrenu medalju, a s dvije zlatne okitio se na informatičkim olimpijadama. Kad se intenzivno zaljubio u matematiku i informatiku, kad je otkrio da u njemu čuči vrhunski talent za ta područja znanosti, ne sjeća se.
– Svi mi kažu da sam pokazivao sklonost matematici od rane dobi. Znam da sam od četvrtog - petog razreda osnovne išao na natjecanja iz matematike, a od šestog razreda i na ona iz informatike. Bio je to eksperimentalni program i imao sam sreće da je moja osnovna škola Dobriše Cesarića bila u njemu. Shvatio sam da mi programiranje ide, i nastavio – prisjeća se Žužić.
Da je Žužić i njemu slični uspješni talentirani pojedinci netipičan "proizvod" našeg obrazovanja misle mnogi koji drže da imamo nefleksibilan i zastarjeli obrazovni sustav. Žužić kaže da se on ne može požaliti, ali priznaje da su njegovi rezultati posljedica vlastitog truda i angažmana učitelja u osnovnoj školi te profesora Pete gimanzije.
A na FER-u je, tvrdi, dobio vrhunsko obrazovanje. Na međunarodna natjecanja krenuo je kao srednjoškolac. Četiri puta bio je na olimpijadi iz informatike a dva puta na olimpijadi iz matematike. Godine 2007. i 2008. kao srednjoškolac osvojio je zlatne medalje na matematičkoj olimpijadi.
Put u Pittsburgh
– To ne znači da sam bio prvi jer zlato osvaja prvih dvadeset, srebro sljedećih četrdesetak i tako dalje – objašnjava Goran te nastavlja:
– Mentorstvo je bilo prirodan slijed. Kao što su mene mentorirali nekada, tako sam i ja na redu da pomažem budućim natjecateljima. S vremenom se o osmišljavanju i rješavanju zadataka stvori određena vrsta ovisnosti. Kad imate zadatak, smišljate ga na papiru 30 minuta, onda 20 minuta tipkate u kompjutor i tek tada dobijete odgovor je li prošao, a kad prođe, osjećaj je vrlo dobar.
Žužić u kolovozu odlazi u SAD, sretan što je dobio doktorat na Carnegie Mellon University u Pittsburghu.
– Ambicija mi je naučiti nešto novo. Najjači motiv i razlog zbog kojeg ustajem iz kreveta je želja da što više naučim. Htio bih tih pet godina naučiti najviše što se može. Hoću li ostati tamo raditi ili se vratiti, još nisam siguran – kaže Žužić te objašnjava:
– Imam pozitivan primjer docenta Ante Đereka koji je doktorirao na Stanfordu, radio u Googleu, a sada predaje na FER-u. On je ispunio svoj san, a onda se vratio. Amerikom ipak nije fasciniran.
– Volio bih ovdje raditi, bio sam dosta u Americi, a što ste dulje vani, shvatite da je ovdje ljepše – kaže Goran savjetujući školarcima da idu na natjecanja iz matematike i informatike jer će im to, ako budu uspješni, otvoriti mnoga vrata.
Ovo sve pokazuje. Bravo mali, uspio si iako je informatika prije 10 godina "bila experimentalni program". Umjesto obaveznog. Zato nam je kako i je.