IBM 350, čudo tehnologije iz 1956. (prvi model, drugi je ušao u upotrebu u svibnju 1958., a treći i četvrti pola godine kasnije), bio je iznimno kompaktan za svoje doba i bio je dovoljan jedan jedini kamion da ga prenese. Sa svojim kapacitetom od cijelih 5 MB bio je neophodan dio IBM-ova knjigovodstvenog sustava RAMAC 305, namijenjenog velikim tvrtkama. Mogao se instalirati pojedinačno ili u paru, proizvodili su ga do 1961., a korišten je do 1968.
Napravimo li brzo malo premotavanje unaprijed, recimo u 1984., čvrsti diskovi imali su isti kapacitet od 5 MB, ali su već bili veličine ručne prtljage. Naravno, novi skok od 22 godine u budućnost doveo bi nas do 2008., kad već i lonac za kavu ima veći memorijski kapacitet od nekadašnjeg čuda najnovije tehnike. Nije baš da čovječanstvo nije ništa postiglo; neki računalni tehnolog od prije pola stoljeća pri pogledu na današnja računala kojima se mi služimo za igranje pasijansa i minolovca, slanje loših viceva e-mailom, gledanje pornića i slušanje glazbe, a ponekad i za (oprostite na izrazu) posao, rekao bi... Ne znamo što bi točno rekao, ali mislimo da bi mu hitno trebalo čisto rublje.
Kroz nekoliko desetaka godina računala više neće postojati, barem se nadam da neće iako mi je to struka.