Uhvatiti jedva primjetne detalje, različite emocije, profinjenost koja svako biće čini dragocjenim i jedinstvenim, upravo to je strast Alex Cearns, 43-godišnje profesionalne fotografkinje kućnih ljubimaca i životinja iz Australije.
I premda voli fotografirati sve životinje, nema među njima nikakve razlike, posebno mjesto u njezinu srcu ipak imaju one koje se uobičajeno smatraju i zovu različitima, koje su drukčije izgledom ili ponašanjem.
– To su sve predivna stvorenja, jedina je razlika što su neki od njih izgubili nogu, neki su rođeni bez očiju, odbačeni su jer su bolesni ili pak nose ožiljke zbog zlostavljanja. Većina životinja s nekom od tih nevolja prilagođava se nastaloj situaciji i svojim tijelima i bez prigovora i odlučno preživljava. Uvijek idu naprijed, žele biti uključeni i sudjelovati u svemu što se oko njih događa koliko god mogu, jednako kao i svi drugi ljubimci. Ustrajnost životinja da prevladaju nevolje neprestano me zadivljuje. One izvlače najviše iz života i od njih sam naučila puno o tome, naučila sam u svakoj situaciji razmišljati pozitivno i nikad ne odustati – ističe Alex Cearns, za koju mnogi tvrde da je među najvećim fotografima pasa na svijetu.
Posebnost hendikepiranih
Upravo ta posebnost hendikepiranih pasa razlog je zbog kojeg je nastala i njezina knjiga “Perfect Imperfection - Dog Portraits of Resilience and Love”.
– Prošlo je osam godina otkako sam fotografirala svog prvog savršenog nesavršenog psa. I tada se rodila ideja i želja da objavim ovakvu knjigu. I san mi se ostvario, da s cijelim svijetom podijelim te inspirativne životne priče – kaže fotografkinja i dodaje da je većina pasa objavljenih u knjizi fotografirana za njihove vlasnike, ali tu su i psi koji su spašeni uz pomoć centara za spašavanje.
Objašnjava nam kako svako fotografiranje u njezinu studiju u Perthu, u kojem godišnje fotografira više od 1000 kućnih ljubimaca, izgleda podjednako.
– Sjedimo u studiju u tišini kako bi se životinja mogla opustiti. Snimanje traje oko sat vremena, a ja za to vrijeme stalno fotografiram i moram biti spremna. Moram uhvatiti osobnosti koje se pojave i zasjaje ponekad u djeliću sekunde. Uvijek znam ponešto o psu koji dolazi, to su informacije koje dobijem pri rezervaciji za fotografiranje. I uvijek me ti “različiti” uspiju zadiviti koliko su zapravo normalni. I to je upravo to, ništa nije različito kod tih pasa. Prošli su i preživjeli nešto više, ali nastavljaju sa životom kao da im se ništa nije dogodilo. Najvažnija stvar koju sam naučila u radu s tim prekrasnim psima je da oni žive u sadašnjem trenutku i ne razmišljaju previše o svojim razlikama. Oni se brinu za ljude koji ih vole. Imaju jednako pravo živjeti, i to živjeti najbolji život, baš kao i svaka druga životinja – ističe.
Dodaje da njezina knjiga ima nekoliko poruka. Pa tako poručuje da je ljepota posvuda, a vanjština je samo lijepo uređen izlog. Poručuje i da životne priče tih pasa mogu biti inspiracija svima kako prevladati nedaće.
– Kućni ljubimci s invalidnošću jednako vole, pružit će vam ljubav kao i kućni ljubimci bez invalidnosti. Oni jednako vrijede i zaslužuju istu šansu da žive sretnim životom voljenog kućnog ljubimca – kaže fotografkinja.
Strast za fotografiranjem, priča nam, otkrila je još davne 2006. godine. A kako u životu nikad ništa nije radila polovično, svaki slobodan trenutak koristila je za proučavanje literature, ali i za vježbanje kako napraviti što bolju fotografiju. Učila je tajne fotografiranja na svojim kućnim ljubimcima. Modeli su joj bili i kućni ljubimci prijatelja, obitelji, ali i životinje na farmi i divljač. Pokušala je, kaže, i s pejzažima i ljudima, ali životinje su je oduševile više od bilo kojeg drugog objekta. Nije to ništa čudno, jer ljubav prema životinjama osjeća oduvijek, sve je počelo tijekom odrastanja u Južnoj Australiji.
Dobrotvorni rad
– Bila sam jedino dijete i u mojem društvu uvijek su bili psi, zamorci, konji, kunići i janjad, othranjivali smo ih i na bočicu. Cijela obitelj spašavala je australske divlje životinje, a sama sam često pomagala majci u brizi za ozlijeđene mladunce, sve dok se nisu oporavili i dok ih nismo mogli vratiti u njihovo prirodno stanište – priča nam Alex Cearns. Nekoliko godina nakon prvih fotografija nije više mogla zamisliti život bez fotoaparata i fotografiranja, nepovratno se zarazila. U to vrijeme radila je dva posla. Pretvorila je mali ured u stražnjem dijelu imanja u fotografski studio i vikende provodila fotografirajući ljubimce i ispunjavajući zahtjeve vlasnika za njihove portrete. Ono što je započelo kao hobi vikendom ubrzano se širilo, bilo je sve više zahtjeva za fotografiranje pa je na kraju tjedno radila i 100 sati. Nakon predstavljanja u galerijama i prvih prodanih fotografija, shvatila je da one imaju vrijednost. I stoga je 2010. godine napustila sigurno radno mjesto, a bila je i policajka i kriminalistica, i osnovala tvrtku Houndstooth Studio.
– Otvorile su mi se nevjerojatne prilike i stekla sam nevjerojatna iskustva. Moj je studio rastao, a uz njega i dobrotvorni rad, vrlo važan dio mog života – objašnjava nam. Otkad je počela fotografirati životinje surađivala je s više od sto društava za spašavanje životinja, skloništa i utočišta diljem svijeta.
Fotografiranjem ističe ljepotu životinja, ali i daje podršku organizacijama koje ih spašavaju. Tako dio prihoda knjige “Perfect Imperfection - Dog Portraits of Resilience and Love” daruje Fondu iz kojeg se financiraju istraživanja i liječenja karcinoma kod pasa.