Akademik Željko Reiner, ravnatelj KBC-a Zagreb, izabran je prije nekoliko dana za predstojnika Klinike za unutarnje bolesti. S njime smo razgovarali o nekim otvorenim pitanjima u proceduri izbora.
S obzirom na to da je u ingerenciji ravnatelja izbor i imenovanje šefova klinika, tko je vas izabrao?
– Najprije moram izraziti veliko čuđenje što je "Večernji list" uopće pokrenuo temu mojeg izbora za predstojnika Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Zagreb. Naime, ne sjećam se da se u "Večernjaku" o tome pisalo kad se 2003. godine prof. Paladino, koji je tada bio ravnatelj KBC-a Zagreb, javio na natječaj za predstojnika Klinike za neurokirurgiju i Upravno vijeće ga je izabralo na tu funkciju, jednako kao i sada mene. Prema tome, niti je on tada sam sebe izabrao niti sam ja to sada učinio, već je to u oba slučaja učinilo Upravno vijeće.
Nije li takav način izbora presedan?
– Činjenica da je netko istodobno i ravnatelj ustanove i pročelnik nekog njenog dijela ni u kojem slučaju nije presedan. Istina je upravo obratna, posebno kada govorimo o kliničkim bolničkim centrima i kliničkim bolnicama jer je, naime, u velikoj većini takvih ustanova ravnatelj ujedno i predstojnik neke od klinika ili zavoda, odnosno odjela. Stoga sam to više začuđen što se u vašem listu upravo moj izbor pokušava dovesti pod znak pitanja, a nije upitno što je to tako u nizu drugih KBC-a i ostalih bolnica.
Nisu li vaši protukandidati bili u unaprijed izgubljenoj bitki jer, recimo, imate mogućnost utjecaja na Upravno vijeće i blisko surađujete s članovima UV-a?
– Iako osobno držim da su i oba preostala kandidata koja su se javila na natječaj za predstojnika Klinike vrsni stručnjaci, Upravno je vijeće očito procijenilo da je moj program najbolji te da zacijelo najbolje odgovaram određenim kriterijima. Kada je riječ o KBC-u, ti kriteriji moraju biti temeljeni na znanstvenim, nastavnim, stručnim i upravljačko-organizacijskim postignućima. Kad je riječ o upravljačko-organizacijskim sposobnostima, vjerujem da sam ih pokazao tijekom svoga rada kao zamjenik ministra zdravstva tijekom pet godina, kao ministar zdravstva, kao predstojnik iste klinike na čije sam čelo sada ponovno izabran, što sam bio osam godina, te, napokon, kao ravnatelj KBC-a što sam već sedam godina.
Zašto se izbor dogodio po hitnom postupku? U petak je natječaj završio, a u ponedjeljak ste izabrani.
– Izbor nije proveden ni po kakvom hitnom postupku, već na redovito sazvanoj sjednici Upravnog vijeća koja se saziva dovoljno unaprijed. Usput rečeno, vaša informacija da je natječaj bio završen u petak pogrešna je – završen je u četvrtak – no to ionako nema veze s biti.
U kuloarima se govori da ste sebi željeli osigurati poziciju na čelu klinike za slučaj da vas eventualna nova vlast smijeni s mjesta ravnatelja.
– Zanimljiva je vaša tvrdnja. Želim vjerovati da živim u zemlji u kojoj se ljude procjenjuje po tome što i kako rade. Ako je to tako, mogu jasno reći da onda ne vidim zašto bih bio smijenjen s mjesta ravnatelja jer za mene najbolje govori ono što sam do sada u KBC-u načinio kao ravnatelj. S druge strane, zanimljivo je kako se u tim navodnim kuloarima ne postavlja pitanje o tome ne želi li si netko drugi osigurati poziciju izborom za predstojnika u slučaju da sadašnja vlast ostane, a on ne ostvari neke druge ambicije. Držim, međutim, da takva pitanja, stvarna ili izmišljena, ne bi smjela biti predmetom rasprave, već bi se uvijek svakoga trebalo prosuđivati isključivo prema postignućima.
Jeste li 2000. godine smijenjeni s mjesta šefa Klinike za internu ili vam je istekao mandat?
– Te mi je godine istekao mandat kao predstojniku Klinike i nisam bio ponovno izabran premda su moji rezultati bili nedvojbeni i općepriznati. O razlozima zbog kojih je do toga došlo trebate pitate one koji su tada tako odlučili.
Gospodo, mjesto predstojnika klinike je važno, tu su poželjni podobni, jer, danas sutra i političari mogu završiti u toj klinici, a onda, kuku lele.....