Izađite iz sumorne zbilje i uđite u Šeherezadin svijet

Gledatelji koji upravo napeto prate seriju na TV-ekranima sigurno će se pitati ima li ona temelja u istoimenoj knjizi “Tisuću i jedna noć”.

Naime, u oba se djela pojavljuje isti glavni lik, heroina istoga imena, Šeherezada. Istina je da TV-serija nije ekranizacija književnoga djela, a ljudi su se uglavnom naviknuli na tu vrstu odnosa. No, veza između knjige i serije ipak je izuzetno suptilna i snažna.

U oba djela, i u knjizi i u seriji, formira se ista okvirna priča, ili okvir, kojom se - kao najvišom pozlatom - uramljuju najviše vrline Žene (s velikim Ž), s razlogom i maestralno. U knjizi, Šeherezada dobrovoljno riskira vlastiti život, krajnje ozbiljno, a odlučno, da bi spasila oca i druge djevojke – zapravo, ženski rod – od sablje goropadnog cara Šahrijara kojega će potpuno pripitomiti.

U seriji, Šeherezada se žrtvuje da bi spasila sina, i tako počinje njezina priča. I u knjizi i u seriji istaknuta je do najvišega smisla Ženina požrtvovnost radi spašavanja najvećih vrijednosti, i pri tome obje Šeherezade uspijevaju mijenjati svijet i vlastitu sudbinu – vrlinom, upornošću, odanošću, mudrošću, ali i obiljem emocija. Zatim, u oba slučaja tako moćna pozicija Žene gradi se u orijentalnom svijetu koji je izrazito “muškocentričan”, do surovosti patrijarhalan i utoliko je pothvat Ženine vrline znamenitiji.

Konačno, u oba djela dominiraju raskoš, stambolski, čak carigradski sjaj – pozitivnost koja je svim ljudima toliko potrebna u ovo današnje sumorno doba.

Svijet ta dva djela jednostavno vas usisava: gotovo da izgubite granicu između realnog i Šeherezadina narativnog svijeta.

Ta vrsta umjetničkih djela (i književno i filmsko) unosi u naš svijet, u naše duše, mnogo svjetlosti i čini ih prozračnim, uči nas velikim vrijednostima fikcije i “amortiziranja” naše preteške zbilje, a orijentalci to znaju dobro činiti: vjerujte, tamo je nebo mnogo bliže zemlji nego ovdje, na Zapadu.