Izbačen iz vrtića, srednje, JNA i najgori student

Ljubo Pavasović u djetinjstvu, ne krije, nije bio baš od ponosa svojim roditeljima. Prvi je put izbačen još iz vrtića! Radio je uobičajene gluposti za klinca tog doba u Splitu, gdje je za mušku djecu odrastanje sedamdesetih bilo prilično zahtjevan zadatak. I borilački.

Drugi je put nestašni Ljubo izbačen iz srednje škole (drugi razred, demolirao je školu s društvom). Ipak se vratio i uspio završiti tri razreda, i to s priličnom mukom. Njegovo bi se zanimanje zvalo – ekonomski tehničar za srednje jednostavne poslove. Nešto na razini blagajnice u samoposluživanju.

Četvrti razred nije završio, no, tada je to bilo moguće, upisao je s nepunih 17 godina Pravni fakultet u Splitu. Kako su roditelji reagirali na nesavršenstvo svojega sina? Otac nešto teže, a majka se pomirila i bilo joj je važno da škola barem nekako funkcionira. Uspio je studirati godinu dana, no dosadilo mu je pa je otišao u vojsku, u JNA.

U planinsko pješaštvo negdje u brdima na granici Slovenije i Italije, gdje je napravio “cirkus” i kaos. Uspio je postići i to da ga izbace iz JNA. Kapetan prve klase naredio mu je da uzme kosilicu i kosi travu, što je nestašni Ljubo i poslušao. Kosio je travu, kosio, ali na toj travi stajao je i kapetan... poslije, kod postrojavanja, kao konjovodac, natjerao je konje u postrojenu vojsku i razbio postrojavanje.

Nepoželjan i za JNA, samo uz pomoć oca i nekih njegovih prijatelja, ipak uz izbjegavanje vojnog zatvora, Pavasović se vratio na splitski pravni faks gdje, i na svoje čuđenje, daje godinu za godinom, premda kao najlošije ocijenjen, “prolazni” student. Dao je, međutim, sve ispite, ostao mu je još samo jedan s četvrte godine i diplomski. Shvatio je da “pretjeruje” u marljivosti pa je iduće dvije godine radije “gluvario” po Splitu.

Na kraju ga je majka privoljela da završi fakultet, a i sam kaže da je “došao k pameti negdje u 22., 23. godini”. Od “neobičnih” stvari mu je danas ostalo još to da trenira boks tri do četiri puta na tjedan. – Zahtjevan je, najteži sport – kaže. Ne razdvaja se ni od pasa. Boksera, naravno.