Izbjegao sve zamke, postoji li itko na političkoj sceni tko može ugroziti Plenkovića?

Dvije godine od svog ustoličenja premijer Andrej Plenković sigurno brodi i vodi svoju Vladu. Dojam je kako je uspješno izbjegao sve gospodarske i ekonomske zamke poput Agrokora, Petrokemije, Uljanika i brodogradnje, ali da je preskočio i one političke zamke poput raskolničkog glasovanja o Istanbulskoj konvenciji, kada dio HDZ-ovaca nije poslušno podignuo ruku za prihvaćanje konvencije.

Plenković je u međuvremenu oko svoje Vlade okupio dosad nezabilježeno široku političku lepezu podupiratelja pa se i u svojim nastupima u Saboru, kao sada kada brani novi proračun, ponaša vrlo suvereno. I po odrješitom i beskompromisnom stavu prema oporbenjacima tu jako podsjeća na sarkastični stil polemiziranja sa zastupnicima koji je nadmoćno prezentirao Zoran Milanović dok je bio premijer. Čak i pokušaji smirivanja premijerova žara predsjedajućeg Gordana Jandrokovića podsjećaju na jednake pokušaje gašenja vulkana koje je, prema Milanoviću, pokušavao primijeniti tadašnji predsjednik Sabora, SDP-ov Josip Leko, riječima “Sjedni, Zorane, sjedni.”

Video - Premijer Plenković smršavio 17 kilograma

Kako se, međutim, taj dojam o Plenkovićevoj i HDZ-ovoj neizmjerno sigurnoj i stabilnoj poziciji ogledava kroz prizmu redovitih anketnih istraživanja javnog mnijenja? A ankete jesu jedino mjerilo za koje se sada analitičari mogu uhvatiti kao relativno relevantnog pokazatelja trendova i uspješnosti, odnosno neuspješnosti i ove Vlade. Ankete, naime, nisu nepogrešive, da je bilo po njima, sada bi u svom drugom predsjedničkom mandatu uživao Ivo Josipović, a ne Kolinda Grabar-Kitarović, a i Plenković možda ne bi bio premijer, nego bi vjerojatnije to bio Zoran Milanović u svom drugom mandatu.

Milanovićev bolji start

Prema zadnjiem Crobarometru (anketar Ipsos Puls), u studenom 2018. Vladu A. Plenkovića podupire 28% ispitanika, a ne podupire 64%. Da Hrvatska ide u dobrom smjeru, smatra samo 22% anketiranih, a 71% glasa da je to “krivi smjer”. HDZ, pak, uživa vrlo pristojnu potporu od 29,3%, dok SDP prolazi najteže dane jer je na samo 14,6%. Za vratom mu puše Živi zid s 13,5%.

Za usporedbu, nakon što je preuzeo vlast, u studenom 2016. prema anketama – 35% ispitanika smatralo je da (će) Plenković Hrvatsku voditi u dobrom smjeru. HDZ je dobivao 33,9%, a SDP 24,2% potpore. S tim je postotkom, dakle Plenković krenuo u mandat, a Zoran Milanović, bivši šef i SDP-ov premijer, bio ostavio svoju stranku nasljedniku nakon odstupa s funkcije prve osobe SDP-a. Zanimljivo, Plenković je tada na 66% anketiranih građana ostavljao dobar dojam. Bez obzira na taj trend, u usporedbi podataka s početka mandata s ovim podacima sa sredine mandata Plenković i HDZ mogu biti relativno zadovoljni jer na anketama ostvaruju vrlo podnošljiv gubitak popularnosti.

Sa Zoranom Milanovićem situacija je bila bitno drukčija. On je na vlast stupio na prijelazu 2011./2012. i bio je u startu obdaren velikim optimizmom nacije. U siječnju 2012. ankete Crobarometra pokazuju da čak 49% građana smatra da Hrvatska ide u dobrom smjeru. To je bio epohalni skok optimizma s obzirom na to da je prethodna premijerka, HDZ-ova Jadranka Kosor, mandat završila u potpunom anketnom mraku jer je samo 10% nacije u njezinoj Vladi nalazilo optimizma, a 83% nacije čisti pesimizam. Milanovićev je dolazak toliko blagotvorno djelovao na građane da je tek njih 33% u anketama govorilo da Hrvatska ide u krivom smjeru.

Kao kuriozitet, anketari tada navode da i više od trećine birača HDZ-a dijeli taj optimizam oko Milanovića. To je, iz današnjeg rakursa znamo, govorilo o velikoj spremnosti nacije za provođenje neophodnih društvenih, sistemskih i ekonomskih reformi. Nažalost, vrlo se brzo pokazalo da Milanović nije imao te snage, političke i osobne sape, niti kapaciteta da bude reformator. No, vrijedi zabilježiti da je Milanovićev SDP, prema anketi iz siječnja 2012., krenuo u obnašanje vlasti s 34%-tnom potporom, a HDZ je tavorio na 20% potpore.

Milanović je na početku mandata bio i izrazito popularan kao političar, podupiralo ga je 73% građana, a Ivu Josipovića, primjerice, 88%. Koliko se brzo ovdje mogu mijenjati postoci popularnosti govori primjer J. Kosor, koja je nakon izbacivanja Ive Sanadera iz HDZ-a krajem 2009. dobivala 77% potpore građana, da bi samo nekoliko mjeseci poslije pala na 34%!

Na polovici svog mandata, u siječnju 2014., Milanović je pao i ispod polovice svoje “izvorne” popularnosti s početka mandata dvije godine ranije – na samo 32%. Tomislav Karamarko kao lider HDZ-a tada ima potporu 20% građana (a Josipović 75%). Nestalo je i optimizma nacije s početka mandata pa u siječnju 2014. već 70% građana misli da Hrvatska ide u lošem smjeru, a samo 21% njih da je smjer dobar. I vladajući SDP izgubio je trećinu rejtinga, pa dobiva 22,7% (opet prema Crobarometru), a HDZ 21%. Čisto radi usporedbe, treća politička snaga tada su Laburisti s 10,5%.

Anketne pretumbacije

Već na kraju mandata njegove vlade, Milanović kao premijer u odlasku u listopadu 2015. ima potporu 32% građana (Vladi RH). Prema anketarima, HDZ-ova koalicija narasla je na 30,9%, a SDP-ova bilježi 30,1% potpore. Milanovićev i rejting njegova SDP-a bio je na najlošijim razinama u studenom 2014., kada se primicala zadnja godina njegova mandata, SDP je tada pao na tek 17,5% popularnosti (HDZ raste na 25,9%), a 82% nacije smatra da vlada ide u krivom smjeru (tek 11% da ide u dobrom). Milanovića tada podupire samo 23% građana pa se bio gotovo izjednačio s Karamarkom, koji je dobivao 22% potpore. Josipović i tada bilježi popularnost od 68%, isti postotak tada dobiva i Mirela Holy, dok prvi put na velika vrata s 55% potpore na anketne listiće ulazi i Kolinda Grabar-Kitarović. U vrijeme parlamentarnih zbora, u studenom 2015. objavljena i anketa prema kojoj SDP dobiva 29%, HDZ 28,2%, a Most 19,1%.

U studenom 2018., pak, ankete pokazuju da Plenković i HDZ nemaju pravog takmaca, što, kako pokazuju pretumbacije kada su rejtinzi zadnjih 5-6 godina u pitanju, i nije jamstvo da će tako i ostati izliveno u krhkom političkom betonu.

Pogledajte žustru raspravu Brune Esih i Andreja Plenkovića u Saboru: