“Suočena s dramatičnom situacijom s imigrantima, Europa je konačno shvatila da je riječ o problemu koji hitno treba riješiti te je posljednjih tjedana učinila goleme korake prema globalnom odgovoru na kompleksne migracijske izazove”, izjavila je visoka povjerenica za vanjsku politiku EU Federica Mogherini, koja je prije te dužnosti bila talijanska ministrica vanjskih poslova. To je njezino stajalište zapravo i talijansko. U Italiji pozdravljaju plan da se 20.000 imigranata rasporedi po državama EU (isključene su Velika Britanija, Danska i Irska) te prema kojem bi sedam talijanskih prihvatnih centara trebalo smjestiti 1989 osoba. Hrvatska bi, prema tom planu, trebala prihvatiti 315 osoba, a Italija urediti sedam novih centara za prihvat izbjeglica, od kojih bi svaki smio primiti najviše 400 osoba. Inače u 2014. u Italiju su ušla 283.532 ilegalna imigranta.
Sučeliti se s problemom
Već je i time što je Europa shvatila tragediju migranata i pokrenula se s mrtve točke (izdvojit će se 60 milijuna eura za razmještaj i 50 milijuna eura za pomoć 20.000 izbjeglica) Rim zadovoljan. Italija je oduvijek upozoravala da dolazak izbjeglica na talijanske otoke nije samo problem Italije – oni dolaze na europsku granicu te s namjerom da se privremeno ili stalno nasele na europskom tlu. Neki talijanski političari, kao oni iz ksenofobične Sjeverne lige na čelu s Matteom Salvinijem, izjavljuju kako ne bi trebalo spašavati izbjeglice u Sredozemnom moru. No, ni pogibija mnogih, gotovo dvije tisuće samo u ovoj godini, izbjeglica s prostora ratnih žarišta nije zaustavila val izbjeglica u Europu. Unutar europskog plana predviđene su i vojne intervencije u nekim zemljama Afrike, kao na primjer u Nigeru, kroz koji prođe 90% izbjeglica prema Sredozemlju, kao i u Libiji. Prihvatom izbjeglica ne želi se, kao što drži britanska ministrica unutarnjih poslova Theresa May, ostaviti dojam kako se može doći u Europu, već se želi organizirano sučeliti s fenomenom migracije.
Države iz bivše istoče Europe (Mađarska, Češka, Poljska...) koje se protive prihvatnim centrima na svom tlu zaboravljaju da su upravo njihovi građani i životima plaćali preskakivanja bodljikave žice na svojim granicama prema Zapadnoj Europi za vrijeme komunizma. Zaboravljaju da su i njihove građane europske države prihvaćale. Novokomponirani “eurozapadnjaci”, čini se, veći su ksenofobi od građana koji su živjeli sa zapadne strane Željezne zavjese.
Opasno odbacivanje
Prihvat je čin kulture, odgoja, etike, pa i kršćanske vjere. Je li moguće odbiti gostoprimstvo a da taj čin ne ostavi posljedice na onome tko odbija život s drugima? Odbacivanje drugih dovodi do nacizma. To nije retorika. Ni u Njemačkoj nisu mislili da će razbijanje trgovine jednog Židova samo zbog njegove etničke pripadnosti dovesti do konclogora. Pa to je samo jedan slučaj, nemojmo stvarati dramu, mislili su, no to se pretvorilo u protužidovske zakone. Hrvatska prihvatom izbjeglica pokazuje kako nije zaboravila da su mnoge države prihvatile hrvatske izbjeglice u vrijeme agresije Srbije i JNA.
>> Traži se da Hrvatska prima 200 izbjeglica godišnje i azilante sa Sredozemlja
Silvije Tomašević je odavno kidnuo na lagodni zapad, gdje ga je poslala Titina sinekura... Jedan ateista ( uz agnostika Beškera) već više od 30 godina izvješćuje iz Vatikana. I uči nas katolike kako biti katolikom. Tomaševiću, primiš li ti jednog izbjeglicu, ja ću ih primiti trojicu, iako su mi primanja možda i peterostruko manja od tvojih. Dosta više ispiranja mozga, ovo je propast... Ovoliko useljenika, pogotovo muslimana neminovno će dovesti ( a već jeste) do ogromne napetosti, za što katolici sigurno nisu krivi. Eto im engleske kraljice, američkog imperijalizma, saudijskog vehabizma i iranskog šiitizma, pa neka se oni skrbe o njima.