Najveći pobjednik prvog televizijskog sučeljavanja potencijalnih kandidata za budućeg hrvatskog premijera nedvojbeno je Hrvatska radio televizija, koja je nakon desetljeće i pol uspjela dovesti u studio čelnike dvije najveće hrvatske stranke - HDZ-a i SDP-a, te su pritom civilizirano razgovarali, bez vrijeđanja!
Nema dvojbe kako su pristaše SDP-a sada još uvjereniji kako je njihov Milanović bio nadmoćniji, a birači HDZ-a kako ga je Plenković rasturio. Sučeljavanja kod birača koji već znaju za koga će glasovati mogu samo pojačati dojam da su u pravu, i verbalna nadmetanja teško ih mogu razuvjeriti. Eventualno mogu utjecati na neodlučne. No, bilo je premalo zvučnih poruka koje ćemo pamtiti i prepričavati. Većina će sigurno komentirati dojam koji su ostavili, jer gledatelji najviše vizualno percipiraju kandidate, procjenjuju njihov izgled i držanje, a potom ih slušaju. Kako je na televiziji važniji dojam od sadržaja znamo još od sučeljavanja Nixona i Kennedyja. U tom smislu debata je išla na ruku Plenkoviću, iako je Milanović bio izazivač. Predsjednik HDZ-a novo je lice koje birači tek žele upoznati, koji ima potrebu predstaviti široj javnosti svoja stajališta i pokazati novo lice HDZ-a, a koji im još ne ide na živce jer nije “potrošen”.
Također, Plenković je više vodio računa o televizičnosti. Dok ga je teško bilo vidjeti namrgođenog, kod Milanovića je teško bilo vidjeti osmijeh bez izraza cinizma, a ozbiljnost se može protumačiti i kao zabrinutost. No, treba priznati kako je u nekim područjima bio suvereniji, sigurniji i izravniji te je silno htio ostaviti dojam kako poznaje državni aparat, procese, brojke... jer je on ipak bio državni lider. Ta sigurnost je ponekad prelazila u dozu bahatosti. Plenković je zato u nekim pitanjima bio općenitiji, no iznenadio je svojom otvorenošću i izravnošću u nekim drugim pitanjima, pa čak i svjetonazorskim. Dvojica kandidata itekako su pazila da ne naprave kakav veći gaf pa su bili suzdržaniji ili je možda ipak došlo vrijeme civilizirane rasprave.