- Odbijanje mojeg prijedloga da se na sljedećim parlamentarnim izborima uvede mogućnost elektronskoga glasovanja putem Interneta posljedica je straha i neznanja, dviju komponenti koje i inače obilježavaju našu politiku. Sve ovo doživljavam kao političko praznovjerje - kaže zamjenica predsjednika DC-a Vesna Škare-Ožbolt, razmatrajući razloge koji su naveli saborske kolege da u raspravi o Izbornom zakonu glatko odbiju ideju koja je u svijetu već primijenjena.
Dok u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Švedskoj birač ne mora izaći na biralište da konzumira svoje pravo, a u Estoniji će elektronsko glasovanje biti uvedeno na sljedećim izborima, većina domaćih političara takvu mogućnost doživljava kao predlagateljičinu ekstravaganciju. Većini ne znače mnogo argumenti da bi se uvođenjem e-glasovanja motivirali mladi da sudjeluju u odabiru onih koji će voditi državu.
Rizik od namještanja rezultata u tom "kompjutorskom" dijelu gotovo i ne postoji, jer postoje zaštićeni programi koje je gotovo nemoguće "probiti". Pretpostavke za takav iskorak imamo, jer je Sabor donio Zakon o elektronskom potpisu. Princip je jednostavan: pri Državnom izbornom povjerenstvu bio bi središnji dio sustava u koji bi se birač mogao logirati i na svom kompjutoru dobiti biračke listiće na kojima bi označio svoje favorite. To je glasovanje potpuno tajno i sigurno - kaže V. Škare-Ožbolt.
- Ako bez straha plaćamo račune, prebacujemo novac iz banke u banku ili iz Hrvatske u neku drugu zemlju preko kompjutora, ne vidim niti jedan argument za odbacivanje ove ideje. Kad bi se uvelo e-glasovanje, na izborima bi sudjelovalo mnogo više birača iz tzv. dijaspore. Tko mora putovati 300 ili 500 kilometara do svog konzulata ili veleposlanstva da bi zaokružio nekoga na biračkom listiću, lakše mu je ostati kod kuće. Elektronsko bi glasovanje zamijenilo dopisno. No i to je odbačeno - zaključuje zastupnica, dodajući kako veći odaziv tih birača ne bi odgovarao onima koji pretpostavljaju da to nisu njihovi glasovi.
Mladenka Šarić