Dvadeset godina poslije prvih višestranačkih “demokratskih” izbora, koji su bili uvod u krvavi rat u BiH, birači su slušali gotovo jednake poruke uoči sedmih općih izbora o tome da Hrvatima nije riješeno nacionalno pitanje, Bošnjaci su prizivali uspostavu unitarne države, a Srbi su na skupovima svojih stranaka klicali “Za Srpsku”.
Optužbe o izdaji
U istom, gotovo celofanski zamrznutom stanju, vodila se 30-dnevna kampanja, a sličan nastavak političkih prijepora zbog nesavršenog mira iz Daytona može se očekivati i u četverogodišnjem mandatu poslije izbora koji se u nedjelju održavaju u BiH. Birališta se za nešto više od 3 milijuna upisanih birača otvaraju u 7 sati, a na njima sudjeluje 39 stranaka, 11 koalicija i 13 nezavisnih kandidata.
Bira se novo tročlano Predsjedništvo BiH, zastupnici u entitetske parlamente i državni Parlament, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske i skupštine 10 županija u Federaciji BiH. Dakle, biraju se zastupnici u 14 različitih parlamenata od razine države do županija, koji će izabrati 14 različitih vlada. Samo zbog iznimno zamršenog sustava vlasti uspostavljenog u Daytonu 1995.
U kampanji su ključne hrvatske političke stranke HDZ BiH i koalicija HDZ-a 1990. i HSP-a BiH isticale zahtjeve za federalizacijom zemlje. Ne izađu li Hrvati u dovoljnom broju na izbore, dovode se u opasnost da drugi narodi odlučuju o njima.
Dragan Čović iz HDZ-a BiH isticao je da se ne bori da osvoji vlast, nego da stvori hrvatsku federalnu jedinicu. Njega je službeno u kampanji podržala predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor. Istodobno, čelnik HDZ-a 1990. Božo Ljubić je nešto umjerenije najavljivao “borbu za ustav koji će jamčiti jednakopravnost hrvatskom narodu kroz novi federalni ustroj države s najmanje jednom jedinicom s hrvatskom većinom”.
Te dvije stranke su se međusobno optuživale za izdaju, ali i ponovo otvorile priliku da u Predsjedništvo sjedne SDP-ov kandidat Željko Komšić za kojega glasuje najveći broj bošnjačkih birača jer se nisu usuglasili o jednom kandidatu.
Najveća gužva na izborima je unutar bošnjačkih birača gdje uz SDP, kojemu je najviše porasla popularnost zbog lošeg životnog standarda u zemlji, za vlast konkurira Stranka demokratske akcije osnivača Alije Izetbegovića, Stranka za BiH Harisa Silajdžića i za sada najveće iznenađenje, Savez za bolju budućnost medijskog magnata Fahrudina Radončića, vlasnika Avaza.
Teške koalicije
Ključne teme koje su dominirale među većinskim bošnjačkim strankama bila su obećanja o boljem životu i izgradnji zemlje po volji (građanske) većine. Milorad Dodik, kao i obično, začinio je izbore u Republici Srpskoj izjavama da je BiH privremena kategorija i da će Srbi jednoga dana odlučiti otići kao po kosovskom receptu.
Po istraživanju američkoga Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), najviše glasova kod Bošnjaka dobit će SDP, oko trećinu, kod Hrvata bi HDZ Dragana Čovića po istim ocjenama trebao imati dva i pol puta više nego druge hrvatske stranke, a kod Srba polovicu vlasti odnijet će Dodikov SNSD.
To je gotovo nemoguća kombinacija za poslijeizborne koalicije, pa će uspostava vlasti potrajati mjesecima. A u tome se krije opasnost da Bošnjaci i Srbi, zbog malog broja Hrvata, dogovore vlast. Zbog toga BiH treba potpuni ustavni remont nakon 15-godišnjeg Daytona, jer će stalnim strepnjama Hrvata da će ih Bošnjaci izgurati iz vlasti, srpskim prijetnjama odcjepljenjem i bošnjačkim željama za unitarizacijom, zemlja ostati jedina izolirana oaza u ujedinjenoj Europi.
Teško, zamršeno klupko, puno realnih problema ali i predrasuda koje političari zloupotrebljavaju. Ovakva država ne može funkcionirati, to je jasno bilo od prvoga dana. Postavljalo se stalno pitanje, je li privremena država ( ne Bosna i Hercegovina jer ona po sebi ne može biti privremena) uspostavljena radi toga da se cementira stanje kako bi se nakon proteka vremena Bosna i Hercegovina podijelila, ili da se nakon nekoga vremena uspostavi stabilna država. I jedno i drugo je moguće, a prvo bi bilo nagrada Srbima za neviđeni genocid i agresiju. Ljudi pogrešno polaze od toga da je i Hrvatima interes podijeliti BiH. upravo suprtono. Koliko se god optuživalo Tuđmana, iako je on bio osobno sklon banovini, on se nije nerazumno i nepošteno ponašao prema BiH. A, jeste imao spremnu varijantu za podjelu, jer je godinama za vrijeme rata upravo iz EU ta podjela nuđena kao riješenje. To je razuman državnik morao predvidjeti kao mogućnost i biti spreman na to. Danas je Srbima teško bez međunarodnoga pritiska oduzeti državu u državi, ali - može se. Daleko je najveći problem nefunkcioniranje tzv. Federacije. Bez obzira na zadrtost jednoga djela hrvatskih lidera, jednoga dijela hrvatskoga puka, ja mislim da bi, upravo zbog spasa Bosne i Hercegovine, Bošnjaci kao velika većina u Federaciji morali ponuditi razuman kompromis Hrvatima i time izbiti njihovim radikalima argumente, te osloboditi kreativne snage oba naroda u Federaciji. Bošnjaci su brojniji, jači, na njima je usprkos međusobnim ratnim ranama prvi potez. Ja mislim da nema drugoga izlaza za BiH. U tom slučaju, sređivanjem stvari i funkcioniranjem Federacije, odnosi između Hrvata i Bošnjaka bi prestali biti gotovo neprijateljski, bili bi razumni i to bi bio zajednički zalog za pokušaj promjena srpske politike. U protivnom, ovo nema smisla ni recepta za uspjeh!\"