Izbori u Pakistanu: pobjeda vojske, naroda i populizma

Premijer zemlje bivša zvijezda kriketa. Vojska koja ga kontrolira. Bombaši samoubojice. Žene s pravima samo na papiru.

Kupovanje glasova. Zastrašivanje. Promjene stranaka. Optužbe za namještanje izbora uoči glasovanja te, također, nepriznavanje rezultata prije brojenja.

I najčudnije od svega, optužbe vladajuće stranke da opozicija namješta izbore. Dobrodošli na pakistansku političku scenu, mjesto gdje ništa nije nemoguće.

Rijetko koja zemlja ima nekoliko takvih začina u svojoj političkoj juhi, ali zasigurno nijedna, osim te zemlje stiješnjene između Indije, Kine, Irana i Afganistana, nema sve.

Ako se tomu pribroji i velika važnost Pakistana, ako ni zbog čega onda zbog 150 nuklearnih bojnih glava i 200 milijuna stanovnika, nije ni čudo što su pakistanski izbori, održani u srijedu, potaknuli toliko zanimanja na Zapadu.

Na izborima pobijedio je Imran Khan, bivša svjetska zvijezda u kriketu, čija je politička stranka Pakistanski pokret za pravdu (PTI) mješavina populizma, islamskog konzervativizma i antikorupcijskog protuelitizma. PTI je osvojio 115 mjesta od 272 u parlamentu, a najveći konkurenti, Pakistanska muslimanska liga (PML) i Pakistanska narodna stranka (PPP), 63 odnosno 43 mjesta. Također, fundamentalističke i islamističke stranke krajnje desnice nisu postigle značajne rezultate. Začudo, brojenje glasova na pet mjesta ni nakon više dana nije završeno.

“Bilo bi me sram luksuza”

Pobjednik Khan godinama je bio poznati zavodnik koji se 1995. oženio s Jemimom Goldsmith, 22 godine mlađom od sebe.

No, kasnije mu je vjera postala puno važnija, o čemu svjedoče njegove tvrdnje da trenutačnoj supruzi, koja uvijek nosi nikab, nije vidio lice sve dok se u veljači ove godine nisu vjenčali.

Islamu je dao puno prostora u slaganju ideološkog profila PTI-ja te zapadni mediji prenose da je nekoliko puta propustio priliku glasovati za zakone koji bi unaprijedili položaj žena u Pakistanu. No, Khan je na izborima pobijedio prije svega zbog antikorupcijske retorike.

– Kakav god bio, ne može biti gori od prijašnjih političkih elita – govori se ovih dana diljem Pakistana.

Prije izbora u toj je zemlji vladala konzervativna PML čijeg je lidera i dugogodišnjeg premijera Nawaza Sharifa svrgnuo pakistanski Vrhovni sud prošle godine zbog optužbi za korupciju. Tijekom devedesetih, govore te optužbe, sudjelovao je u pranju novca kojim je njegova obitelj kupila luksuzne stanove u središtu Londona. Sharif je uhićen samo desetak dana prije izbora. I dok se dio građana poveselio zbog obračuna s korupcijom, njegov je PML odmah priopćio da mu je sve namjestila vojska, i to zato što je namjeravao vanjsku politiku staviti pod civilnu kontrolu te bivšem diktatoru generalu Pervezu Musharrafu suditi zbog veleizdaje.

PML, u tom trenutku vladajuća stranka, optužila je oporbenjake iz PTI-ja, koji nikad nisu bili na vlasti, da uz pomoć vojske žele sastaviti vladu i da neće birati načine kako to izvesti.

Da bi sačuvala kontrolu nad zemljom, vojska isto tako neće birati saveznike već će pritisnuti koga god može.

Kad su izbori završeni, dugo se otezalo s objavom rezultata pa je Khan pobjedu proglasio i prije nego što su oni objavljeni. Sumnje u namještanje nisu se pojavile nakon izbora, već mnogo prije njih. A PML je posebno ukazivao na, kako je objavio, nepošteno zatvaranje Sharifa nekoliko dana prije izbora.

– To su bili najčišći i najpošteniji izbori dosad – rekao je Khan, no većina stranaka, osim njegova PTI-ja, već je objavila da rezultate izbora neće priznati.

Umjesto toga, neki su opozicionari već najavili prosvjede i traže ponovne izbore.

– To je čisto namještanje. Ne može se tolerirati tako napadno kršenje mandata građana – rekao je lider PML-a Shahbaz Sharif. No, nešto kasnije stranka je blago promijenila retoriku i najavila da će se protiv novog režima boriti u parlamentu.

Khan je pak, nakon što je proglasio pobjedu, shvatio da će se teško nositi s takvim optužbama od početka pa je krenuo u smirivanje strasti.

– Imaju li pojedine stranke neke dvojbe, otvorit ćemo mogućnost istrage rezultata u tim izbornim jedinicama – rekao je Khan nakon izbora u govoru koji je gotovo svuda pozdravljen kao staložen i ujedinjujući.

Osim toga, odbacio je mogućnost luksuznog života kojim su živjeli njegovi prethodnici.

– Bilo bi me sram da živim u premijerskoj rezidenciji – rekao je on i dodao da će iz nje napraviti obrazovnu ustanovu.

U petak, dva dana nakon izbora, promatrački tim Europske unije rekao je da u izbornoj kampanji nisu sve strane bile jednake.

Michael Gahler, predsjednik te misije EU, rekao je pak da tim nije primijetio namještanje tijekom samog izbornog dana, ili pak miješanje vojske u izbore, već su problematični bili pritisci na pravosuđe i medije, uz prinudne promjene stranaka političara. Na prošlim izborima, 2013. godine, situacija je bila bolja, kaže tim EU.

No, u zemlji nisu ugrožena samo politička prava građana u kontekstu izbornih rezultata, već i na još suroviji način. Pakistanska nezavisna komisija za ljudska prava izvijestila je da ženama na nekim mjestima glasovanje nije bilo dopušteno.

Najgroznija pak pojedinost izbora bio je napad bombaša samoubojice na izbornom mjestu u Quetti u kojem je stradala 31 osoba.

“Dva koraka prema miru”

Bit će ovo tek drugo mirno prenošenje vlasti u pakistanskoj povijesti dugoj 71 godinu, a veliku je većinu tog razdoblja institucija koju se sve pitalo, izravno ili neizravno, bila vojska. Ona je i postavila, bez izbora, nekoliko diktatora koji su vladali zemljom.

Dio analitičara smatra da će pod Khanom utjecaj vojske na pakistansku politiki, u odnosu koji će odgovarati objema stranama, ostati visok, No, postoje i oni koji pokretu PTI pripisuju nešto benigniju ulogu. Biračima te stranke dosta je statusa quo i žele lidera koji se dokazao u borbi protiv korupcije, koji će oformiti snažniju socijalnu državu i koji istodobno ne smjera velikim promjenama običaja u toj zemlji. Imran Khan sve je to. I što je najvažnije, nikako ga se ne može nazvati dijelom političke elite.

Pritom je obećao da će njegova vlada u pet godina otvoriti 10 milijuna radnih mjesta, što je među ekonomistima primljeno sa skepsom.

U vanjskoj politici, Khan je dugo bio kritičan prema američkim programima napada dronovima terorističkih ćelija, a Donald Trump još je prije ove godine ukinuo međunarodnu pomoć koju je SAD slao Pakistanu jer je smatrao da se ta zemlja ne bori dovoljno protiv terorista.

A Khan, političar koji je prilično sličan američkom predsjedniku, rekao je u pobjedničkom govoru da želi “odnos s Amerikom od kojeg će koristi imati obje strane, balansiran odnos”.

Uz to je i prema Indiji odaslao pozitivne poruke.

– Napravi li Indija jedan korak prema miru, mi ćemo napraviti dva – rekao je tada.

I dok svojim potezima oduševljava brojne sugrađane, pakistanski bi cinici rekli da se “potezi neće povlačiti u njegovoj radnoj sobi, već u onoj koja ga je ondje dovela”.

>> Oliver Dragojević