Izborna reforma pravi kraj ‘mletačkih trgovaca’ ili juriš krajnje desnice na HDZ

Veća moć u rukama građana, ukidanje političkog trgovanja i korupcije, pravedan izborni sustav kao preduvjet vraćanja povjerenja u institucije, ograničavanje utjecaja političkih elita… Da, tko bi mogao reći da je to loše? Građanska inicijativa Narod odlučuje uvjerena je da se mnoge društvene anomalije mogu iskorijeniti ustavnim redizajnom izbornih pravila i zato će od 13. do 27. svibnja prikupljati potpise za raspisivanje referenduma na kojemu bi narod trebao odlučiti kako će glasovati i kako će funkcionirati Hrvatski sabor.

Ukratko, predlažu da se broj zastupnika u Saboru smanji na najviše 120, da se spusti izborni prag s pet na četiri posto, da se uvedu tri preferencijska glasa i ukine prateća stopa od 10 posto za ulazak preferencijalno biranih zastupnika u parlament, da se smanji broj izbornih jedinica te da se prekroje tako da ne režu granice županija, da se omogući da glas svakog birača ima jednaku težinu, da se uvede dopisno i elektroničko glasovanje u zemlji i dijaspori, da se smanji broj zastupnika nacionalnih manjina s osam na šest te da se tim zastupnicima oduzme pravo glasovanja za Vladu i za državni proračun. U političkim strankama ta je inicijativa dočekana na nož. Usmjerena je, tvrde, prema urušavanju političkog i stranačkog sustava. U tome su jedinstveni svi. No, grupi koja se „piarovski“ promišljeno nazvala populističkim imenom „Narod odlučuje“ jer, valjda, smatra da je društvena skupina „narod“ u Hrvatskoj brojnija od skupine „građani“, političke su kritike dobro došle. Njezina je logika jednostavna: „narod“ ne vjeruje političarima, pa ako te političari svih stranačkih boja napadaju, logično je da će „narod“ zaključiti da je referendumska inicijativa ispravna… Hrvatski izborni model treba rekonstrukciju. No, kad je riječ o inicijativi „Narod odlučuje??, u kojoj su se okupili ljudi koji su proteklih godina više puta pokazali sklonost manipulacijama, produbljivanju podjela i unazađivanju društva, dio stručnjaka za ustavna i politološka pitanja čvrsto povlači ručnu kočnicu. Ustavna stručnjakinja s Pravnog fakulteta u Rijeci Sanja Barić nema dileme. Potpuno je sigurna, kaže, da je referendumska inicijativa protivna Ustavu.

– Nedvojbeno je da naš izborni sustav ima ozbiljne manjkavosti. Loše konstruirane izborne jedinice i primjena D’Hondtove metode koja dovodi s jedne strane do natpredstavljenosti, a s druge do potpredstavljenosti samo su neki problemi. No, izborni je sustav jako delikatan, mora biti neutralan, racionalan i osigurati stabilnost, a prijedlogom koji je predstavljen sve se to dovodi u pitanje. I to je ustavno-pravna činjenica. Izborni model ne može se mijenjati naprečac i lomiti preko koljena. Postoje u Hrvatskoj već otprije ozbiljni prijedlozi i analize izbornog zakonodavstva o kojima bi bilo dobro stručno, politički i javno raspraviti te nakon toga krenuti u izmjenu – kaže prof. Barić, navodeći analize koje su svojedobno načinili Laburisti i GONG. S političkog aspekta ocjenjuje da inicijatori traže novi momentum za akciju.

Početak kraja demokracije

– Nedavno nisu uspjeli spriječiti ratifikaciju Istanbulske konvencije. Jednom već nisu uspjeli ni s Izbornim zakonom, a uvjerena sam da im nije previše bitan ni ishod ove izborne inicijative, jer se zapravo pripremaju za priču o pobačaju i žele da građani budu senzibilizirani i naelektrizirani u trenutku kad izađu s inicijativom za zabranu pobačaja… – procjenjuje Sanja Barić. Nepovjerenje prema inicijativi ne skriva ni Goran Čular, profesor s Fakulteta političkih znanosti. Smatra je opasnim eksperimentom koji može dovesti do potpune blokade vlasti, a u nekom obliku može označiti početak kraja demokracije u Hrvatskoj. Razloge za pojačan oprez ima HDZ, jer je najnovija inicijativa, pojednostavljeno rečeno, pokušaj izvanparlamentarne desnice da preuzme tu stranku.

–Nedavno smo na primjeru Istanbulske konvencije prvi put vidjeli otvoreni ideološki sukob u stranci, pa i u samom vodstvu. Na krilima toga, ova inicijativa oživljava stari pokušaj promjene izbornoga zakonodavstva uz populistički zavodljivu retoriku: narod odlučuje, dosta je diktata stranaka i elite, manjine treba obuzdati… No, u pozadini je ideološka borba oko sasvim drugih pitanja. Glavna je motivacija da se pobornicima desne struje u biračkom tijelu HDZ-a institucionalno omogući da pretoče utjecaj s terena u politiku stranke. Zato je ovo ozbiljan izazov HDZ-u, pogotovo u ovom trenutku kad se predlaže demokratizacija unutarstranačkog odlučivanja kroz novi Statut. Ako prođu Statut HDZ-a i ova referendumska inicijativa, sve će biti otvoreno i nitko neće moći reći što možemo očekivati na sljedećim izborima – analizira prof. Čular. Anđelko Milardović, utemeljitelj Instituta za europske i globalizacijske studije, pak, podržava inicijativu „Narod odlučuje“ kao ozbiljan pokušaj izborne reforme.

– Izborna reforma je majka svih reformi, ali HDZ i SDP svjesno je izbjegavaju. Oni će učiniti sve da se to nikad ne dogodi jer bi to za njih bilo „samoubojstvo iz zasjede“. Izborna reforma značila bi kraj za političke oligarhije dviju stranaka koje su kolonizirale cijeli politički prostor. Sadašnji izborni model za mene je „model mišolovke“ koja zatvara perspektive za budućnost. U Hrvatskoj nije na djelu demokracija, nego dogovorna tranzicija u kojoj su sestrinske stranke HDZ i SDP podijelile plijen, proizvele partijsku, klijentelističku i privatiziranu državu u kojoj nemate što raditi ako niste članovi tih stranaka. Ovo izborno zakonodavstvo proizvelo je tiraniju manjine nad većinom, a tome se moguće suprotstaviti jedino referendumom – oštro rezonira Milardović. Budući da izbornu reformu smatra ključnom za zaustavljanje političkog i demografskog sloma, kao član radne skupine za izradu demografske strategije RH zagovarat će da se u tom dokumentu nađe i izborna reforma. Glavna teza da se referendumskom izmjenom Ustava radi promjene izbornog modela želi staviti veću moć u ruke birača za Sanju Barić obična je laž. Ideja da se omogući preferencijalno glasovanje za tri kandidata na listi, i to bez stope koja bi ograničavala njihov ulazak u parlament, ne može povećati utjecaj birača dok god stranke nisu iznutra demokratizirane.

– Vodstva stranaka posebno bi pazila da svi kandidati na listama budu njima lojalni ljudi. Pravi bi iskorak bio prijedlog da se uvede mješoviti sustav, u kojemu bi se dio zastupnika birao s lista, a dio bi se birao imenom i prezimenom. S ustavno-pravnog stajališta ovaj je prijedlog iracionalan jer ono što se najavljuje ne može se napraviti metodom koja se najavljuje. U Hrvatskoj, na primjer, nije racionalno očekivati da bi uvođenje elektroničkog i dopisnog glasovanja imalo pozitivan efekt, jer bi trebalo omogućiti pristup svima i osigurati zaštitu tajnosti – analizira prof. Barić.

Uvođenje tri preferencijska glasa bez ikakvih ograničenja svojevrstan je udar na stranke, jer bi to dovelo do frakcijskih borbi. Dvije najveće stranke osvajaju u prosjeku od pet do sedam mandata po izbornoj jedinici i lako se može dogoditi da zahvaljujući preferencijalnom glasovanju manjinska struja u nekoj stranci koja se oporbenjački postavlja prema vodstvu stranke dobije gotovo jednak broj zastupnika u Saboru kao i prevladavajuća struja koja podržava vodstvo stranke, govori prof. Čular.

– Ukratko, stranke bi u parlament mogle ući potpuno podijeljene, a to znači da ne bi bile u stanju stvarati parlamentarnu većinu i odlučivati te da bismo imali jednu političku krizu za drugom – kaže prof. Čular, dodajući da je razumljivo zbog čega „Narod odlučuje“ gura promjenu izbornog modela kroz referendumsku izmjenu Ustava. Budući da Ustav i Zakon o referendumu ne razlikuju inicijative za promjenu Ustava od onih za promjenu zakona, uvijek je racionalnije za aktere ići na promjenu Ustava jer se uz istu energiju i trud dobiju veći učinci.

– Već smo referendumski mijenjali Ustav i mogli bismo to činiti sve češće. Uz to, inicijatori su svjesni da je Ustavnom sudu puno teže u sadržajnom smislu inicijativu proglasiti neustavnom ako je riječ o promjeni Ustava nego kad je u pitanju zakon. Ako bi Ustavni sud rekao da je promjena Ustava sadržajno neustavna, onda bi po istom principu mogao sadržajno propitivati i promjene Ustava kroz Sabor. U tom bi slučaju Ustavni sud preuzeo direktnu ulogu ustavotvorca, što nije njegova funkcija. Ciljanje na Ustav pokazuje da je „Narod odlučuje“ spreman podrediti sve demokratske uzuse svom cilju. Bitno je da inicijativa prođe, a koliko će to sam Ustav činiti papazjanijom s negativnim posljedicama njih ne zanima – zaključuje Čular. Milardoviću nije problem što se ide na referendum kojim bi se zbog izbornih pravila mijenjao Ustav.

– Jedini odgovor na degeneriranu predstavničku demokraciju je aktiviranje direktne demokracije preko referenduma. To možda nije najbolje rješenje, ali je korektiv političke oligarhije koja se otuđila od naroda i društva – kaže. Za Sanju Barić najgora posljedica referenduma je stvaranje atmosfere u kojoj se traže neprijatelji. U Hrvatskoj je problem i netransparentno financiranje referenduma te potpuni izostanak nadzora i sankcija. Posebno osjetljiv dio prijedloga odnosi se na predstavljenost nacionalnih manjina i njihovu ulogu u osiguravanju parlamentarne većine. I sadašnja Vlada opstaje zahvaljujući potpori osam zastupnika manjina, a za inicijatore izmjene izbornih pravila to je oblik ozbiljne političke korupcije. Sanja Barić kaže, međutim, da možemo reći da možda nije najpametnije rješenje imati posebne zastupnike manjina, ali sigurno nije rješenje ni ograničiti im prava ukidanjem glasovanja za Vladu i državni proračun.

Krpanje rupa u zakonu

– Ustav omogućava da se neka ljudska prava u nekim okolnostima mogu ograničiti, ali to se ne odnosi na jednakost i nacionalnu ravnopravnost, dvije od 11 temeljnih vrijednosti koje se navode u članku 3. Ustava RH. Njih se ne smije dovoditi u pitanje jer se time dovodi u pitanje ustavni identitet države – kaže prof. Barić. Podsjeća da je i Ustavni sud 2013., u kontekstu referenduma o braku, zauzeo stav da je referendum postao strukturalno obilježje našeg Ustava, ali da se njime ne smije dirati ustavni identitet. Tada je konstatirao i da će dok zakonodavac ne zakrpa rupe u zakonskim rješenjima koja se tiču referenduma, to činiti Ustavni sud.

– Uvjerena sam da će Ustavni sud i u ovom slučaju biti brana protiv urušavanja ustavnog identiteta te da će štititi državu – zaključuje Sanja Barić. Isključivanje zastupnika manjina iz glasovanja o Vladi izazvalo bi nestabilnost, jer bi se automatski povećala većina potrebna za potporu Vladi s 50 posto plus jedan glas na gotovo 54 posto.

– Mislim da se s tim referendumskim pitanjem i ne računa ozbiljno te da je zato i izdvojeno kao posebno pitanje. Ono ima mobilizacijsku svrhu i služi tome da se na potpisivanje privuku i nacionalistički nastrojeni ljudi koje izborni sustav ne zanima previše, ali im jako smetaju manjine – procjenjuje Čular. Svjedoci smo godinama da u izbornoj noći počinju kolektivne političke orgije snubljenja manjina da se priklone većini, kaže Milardović.

– No, valja biti oprezan i držati se Ustava. Manjinski zastupnici su državljani RH. I tu ništa nije sporno. No, sporni su „mletački trgovci“ manjina, poglavito uvažena gospoda i abonenti vlasti Pupovac i Radin, koji već 25 godina uspješno vladaju u različitim koalicijskim kombinacijama. Oni su dio oligarhije u trajnom trgovačkom odnosu, što im omogućuje ovakvo izborno zakonodavstvo. Izborna je reforma potrebna i da bi se vlast zaštitila od ucjena zastupnika koji su dobili samo par tisuća glasova – kaže Milardović.