Ne, ovo nije priča o Ivanu Rakitiću i Luki Modriću, koje je Niko Kovač pretvorio u "rudare" ispred svog kaznenog prostora. To smo već davno zaključili i svim osim Kovača znamo da ta kombinacija nije usrećila Hrvatsku, donosi novi broj tjednika Max!. Odnosno, Rakitić i Modrić, barem kad su ozbiljne utakmice u pitanju, ne mogu napraviti onaj pravi posao za Hrvatsku. Toliko je kritike ispisano o tome, toliko tinte potrošeno. Ali, Kovač tvrdoglavo vjeruje svojoj ideji.
– Rakitić i Schweinsteiger su isti igrači, a on to igra za Njemačku. Dosadila mi je ta priča – rekao je nedavno Kovač.
I sam Rakitić, ne želeći ulaziti u bilo kakve nesporazume, rekao je da voli igrati tu poziciju. Premda, da je to igrao u Sevilli, vjerojatno nikad ne bi završio u Barceloni. Ostavit ćemo Niku da vjeruje svojoj zamisli, molit ćemo se da njih dvojica stvarno budu pravi kada to Hrvatskoj bude trebalo. Zasad nam baš ne ide. Ako ne vjerujete, prisjetite se naših igara na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. I rezultata.
Nisu bili u 30, a sada su u 11!
Ovo je više priča o brojnim Kovačevim eksperimentima u natjecateljskim utakmicama koji nisu urodili plodom.
Vratimo se na Kovačevu prvu utakmicu, onu s Islandom u doigravanju za SP kada smo u prvoj utakmici odigrali 0:0 premda smo imali igrača više 40 minuta. Tada je Kovačeva ideja bio Ivo Iličević, zanimljivi desni vezni koji se dugo vrtio oko reprezentacije, ali nikada nije bio top. Kovač ga je stavio u prvu momčad premda je, do tog trenutka, u cijeloj godini u klubu odigrao 74 minute. Naravno, Iličević je razočarao, zamijenjen je u 46. minuti, a već u sljedećoj utakmici Kovač ga je poslao na tribinu. Tada je Kovač, kao trener koji je naslijedio Štimca, želio napraviti neki svoj potez, učiniti promjenu. Jedan njegov adut bio je Iličević, a drugi Pranjić. Dobro, možda je Pranjić bio i prisilni eksperiment jer je Strinić bio ozlijeđen, ali bilo je tu i nekih drugih kombinacija. Primjerice, Milić kojeg je Kovač sada stavio u prvu momčad protiv Malte. Tada ga, prošle jeseni, premda je bio standardan u Rostovu nije ni pozvao.
Uzvrat s Islandom protekao je u znaku Marija Mandžukića, koji je postigao gol za vodstvo, ali nam i dao muke zbog crvenog kartona. U najvažnijoj utakmici za Hrvatsku Kovač je i najmanje eksperimentirao, a i u glavama igrača Island je okarakteriziran kao jedna od najvažnijih utakmica te generacije. A to je ipak najbitnije. Mateo Kovačić igrao je na svojoj poziciji, bio pravi. I tada je pokazao da treba biti stožerni igrač reprezentacije, što i sada dokazuje. Ali, nekoliko mjeseci poslije Kovačić je, nakon utakmice s Brazilom, maknut, umjesto njega je zaigrao Sammir, da bi onda Kovačić u posljednjoj Kovačevoj utakmici s Maltom završio na lijevom krilu.
Idemo dalje, prema Svjetskom prvenstvu. Odnosno prema popisu od 30 kandidata za SP na kojem nije bilo Andreja Kramarića, Hrvoja Milića, Tina Jedvaja, Alena Halilovića... Sada su ti klinci, poput Kramarića i Halilovića, u najužem krugu reprezentativaca. Nevjerojatno, prije tri mjeseca nisu mogli biti među 30 igrača, a sada su u prvoj momčadi Hrvatske. Naravno, Kovač će se vaditi na odluku o pomlađivanju. Pa, nakon blijedog izdanja s Maltom traži vrijeme. Na koje izbornik nema pravo. Neosporna je kvaliteta mladih igrača koje imamo, no kada igra reprezentacija, onda nema mladih i starih. Postoje samo dobri i loši. Na tragu tog razmišljanja, suprotnom od Kovača, još prije nešto više od dva mjeseca bio je i iskusni trener Branko Ivanković.
– Postoji krug onih koji će se kroz godinu profilirati, nametnuti. Ne trebamo se brinuti i požurivati zbog talenta, tek treba vidjeti kako će se tko razvijati. Izbornik je taj koji odlučuje koliko će ići na pomlađivanje, kakve igrače želi u reprezentaciji. Ponavljam, za reprezentaciju trebaju igrati najbolji – mišljenje je Ivankovića, nekadašnjeg trenera Dinama, koji je bio pomoćnik Ćiri Blaževiću na SP-u u Francuskoj ‘98.
Dakle, Brazil, najveća pozornica svjetskog nogometa koja je bila idealna za Hrvatsku, koja još od vremena slavne ‘98 nije bila bolja, jača i snažnija. Da ne štima na lijevom beku znalo se već na pripremama.
Propuh na lijevom boku
Ivan Strinić otpao je zbog ozljede, a na popisu 30 igrača, što je nevjerojatno, nije bilo drugog lijevog beka osim Pranjića. Nema veze što smo u Rostovu imali našpananog Hrvoja Milića, koji je sigurno bolji lijevi bek od Bubnjića, Vide i Vrsaljka. Na pripremnoj utakmici s Malijem Kovač je pokušavao vidjeti što na lijevom beku mogu stoperi Bubnjić i Vida. I vidio je da ne mogu ništa.
– Neka Kovač stavi Pranjića pod stakleno zvono kako mu se ništa ne bi dogodilo – tada smo pisali.
I dogodilo se, Pranjić se ozlijedio u utakmici protiv Australije, samo nekoliko dana uoči utakmice s Brazilom. A na lijevom beku našao se, ni kriv ni dužan, Šime Vrsaljko. Koji lijevom nogom rijetko ulazi i u autobus. Naravno, Scolari je težište igre prebacio na našu lijevu stranu, tamo je Oscar ispao neviđena igračina, a mi smo izgubili 3:1. I još smo bili zadovoljni. Krivnja je prebačena na japanskog suca, koji je svirnuo dvojbeni jedanaesterac. U sveopćoj manijakalnoj euforiji napada na cijeli Japan rijetko tko se drznuo štogod spočitati savršenom izborniku. Koji je imao i kombinaciju s Lovrenom na lijevom beku (tu je ulogu već bio igrao), a pouzdani Gordon Schildenfeld mogao je postaviti na stopera. Ma, kakvi. Uostalom, što Kovač misli o Schildenfeldu vidjelo se nedavno. Nije ga ni pozvao u reprezentaciju. Bez riječi objašnjenja. Možda je jedino objašnjenje ono što kruži okolo da je Šifi zamjereno to što se na klupi nije dovoljno kvalitetno radovao pobjedi nad Kamerunom.
A i u toj pobjedi u Manausu, briljantnoj, moglo bi se štogod reći. Curilo je prvih pola sata (opet) na lijevom boku. Srećom, Song je isključen, a nevjerojatni Ivan Perišić odigrao je utakmicu života. U toj utakmici na klupi je završio Mateo Kovačić, a dirigentsku palicu ispred Modrića i Rakitića, dvojice radnika, preuzeo je Sammir. Kada ga je Štimac postavio u momčad, skoro da su izbile demonstracije, a sada je to bio briljantan potez. Sammir je toliko dobro odigrao da ni njega samo nekoliko mjeseci poslije nema na popisu reprezentativaca, a već u sljedećoj utakmici preselio se na klupu. Meksiko, bila je to utakmica generacije, koja je trebala Hrvatskoj donijeti slavu. A Kovač je izveo neku formaciju u kojoj je Pranjić igrao lijevog veznog. Struka se hvatala za glavu, Kovač je kamenog izraza gledao što se događa na terenu, a Meksiko je zabijao. I zabijao...
Dva mjeseca nakon Brazila reprezentacija ima novo ruho, nema više Vukojevića, Eduarda, Pletikose i Schildenfelda, tu su neki novi klinci. Ali, protiv Malte na startu kvalifikacija za Euro 2016. propisno smo se mučili. Sve dok Luka Modrić nije sam sebi poželio čestitati rođendan. Opet smo imali izbornikov eksperiment, Kovačić je na lijevom krilu bio jedan od najlošijih pojedinaca. Da bi par dana poslije u Interu, na svojoj poziciji, zadivio nogometni svijet. Naravno, Rakitić, Kovačev “Švajni”, igrao je ispred dvojice stopera. Opasan za Maltu bio je koliko i vratar Subašić... A Brozović se mučio na poziciji ofenzivnog veznog koju ne igra ni u Dinamu.
Najpozitivnija priča iz novog doba Nike Kovača je to pomlađivanje reprezentacije. Premda, tek će utakmice s Bugarskom, Azerbajdžanom i Italijom pokazati kakav je to potez. Iskusni strateg Stanko Poklepović, koji je bio jedan od najžešćih Kovačevih kritičara, smatra da je napravio dobar odabir.
– Odabranici su dobri, ima standardnost u Srni, Modriću, Mandžukiću, Rakitiću, Ćorluki, Lovrenu. Oliću... Ova nova grupa igrača nema opterećenja, oni ne pitaju zašto ne igraju. Njima je važno da su u reprezentaciji. To sam i rekao Kovaču kada smo se nedavno sreli. Ono što je važno, a to Niko mora shvatiti, u reprezentaciji se ne stvaraju igrači. Oni se stvaraju u klubovima, a u reprezentaciju se zovu, odabire ih se i koristi za stvaranje rezultata. Kada nekoga uzme, onda mora znati zbog čega je to učinio. U reprezentaciji ne smije biti provjeravanja – kaže Poklepović.
Ajde ne laprdajte. Čovjek još nije ni 10 utakmica odradio, a već je lutalica. Prvo, za SP nije ni mogao puno više od mentalnog podizanja ekipe koju mu je ostavio napuhanko. Drugo, tek je krenuo s građenjem nove igre i pomlađivanjem ekipe za što je ovaj ciklus idealan. Imao je uspjeha kao vođa na terenu i s mladom repkom - imat će i s A selekcijom. Jedino što mu treba je mira i vremena.