'Imaju mjere za grizlija, a hitno traže nove kad se pojavi jazavčar. Od muhe se napravilo slona'

Ustavni sud prošli je tjedan proglasio sve odluke Stožera civilne zaštite RH ustavnim, izuzevši mjeru privremene zabrane rada nedjeljom, za koju je sud ustvrdio, iako je težila ostvarenju legitimnog cilja zaštite života i zdravlja građana, da nije ispunjavala zahtjeve razmjernosti. Takvo rješenje Ustavni sud je donio s deset glasova ''za'' i tri glasa ''protiv''. Andrej Abramović, Goran Selanec i Lovorka Kušan, troje ustavnih sudaca koji su glasali ''protiv'', objavili su svoja izdvojena mišljenja.

– Ustav nije slastičarnica u kojoj svatko bira ono na što u datom momentu ima najbolji apetit. Ako dvije norme konkuriraju, onda jednu od njih svakako treba, a drugu nikako ne treba primijeniti. Usput rečeno, ustavne norme se ne "aktiviraju", one su stalno aktivne, kao i sve norme svih važećih zakona i propisa. Ustav i zakoni su na snazi, a ne u hibernaciji. Ustav ne navodi tko bi to trebao proglasiti izvanredno stanje kada ono nastupi. Iz toga proizlazi da ga i nije nužno proglašavati ako je ono faktički nastupilo, mada bi zbog razloga pravne sigurnosti itd. bilo mnogo bolje da se to ipak učini. U tom smislu bilo bi dobro i oportuno Ustav dopuniti. Međutim, kad je izvanredno stanje već nastupilo – a Ustavom je ono posebno i drukčije regulirano – onda se u skladu s time treba i ponašati – navodi ustavni sudac Andrej Abramović, osporavajući konstataciju većine sudaca da je "odluka o tome hoće li se pojedine mjere radi suzbijanja epidemije/pandemije SARSCoV2-2 donijeti primjenom čl. 16. ili čl. 17. Ustava u isključivoj domeni Hrvatskog sabora".

– Dodatni argument takvom zaključku možemo naći u našoj bliskoj ustavnoj prošlosti: nitko neće kazati da Hrvatska devedesetih nije bila u ratu, iako rat nikada nije objavljen u smislu odredbe čl. 100. Ustava. To što nije poštovana ustavna procedura (nota bene, čak onda kada ona u Ustavu postoji!) ne oduzima ništa stvarnosti koju smo živjeli, pa svejedno imamo u zakonima i hrvatske branitelje Domovinskog rata i osobe nestale u Domovinskom ratu i masovne grobnice žrtava Domovinskog rata – a sve to bez ikakvog proglašavanja (Domovinskog) rata. Rat, kao i drugi uzroci izvanrednog stanja, ili jesu ili nisu – navodi, između ostalog, Abramović.

>> VIDEO Ustavni sud odlučio da mediji ne smiju prisustvovati raspravi o odlukama Stožera

Video: Večernji TV

Ističe da je virus SARS-Cov-2 nedvojbeno opasan virus, ali dodaje da je beskrajno manje opasan od nekih drugih virusa za koje već imamo pravila ponašanja.

– Javnost je, uslijed pogrešnog informiranja, stekla dojam da je osnivanje stožera nužno da bismo se kolektivno obranili od ozbiljne ugroze. Taj je dojam naprosto pogrešan. Hrvatska je imala Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti davno prije pojave virusa SARS-Cov-2 u kojem zakonu su izrijekom spomenute i virusne hemoragijske groznice npr. ebola (smrtnost 50%) i Marburg virus (smrtnost 50%), kao i „stariji brat“ virusa SARS-Cov-2 – SARS (smrtnost 11%). Ovaj aktualni virus ima stopu smrtnosti cca 1% (prema Lancetu), što znači da je 50 puta (5000%) manje smrtonosan od npr. ebole. Pa ipak smo pored postojanja zakona koji predstavlja razrađeni sistem obrane od mnogo opasnijeg „neprijatelja“ pribjegli ad hoc ili, bolje rečeno, ho-ruk rješenju. Slikovito se to može prikazati ovako: pas jazavčar ima 10 kg, a grizli medvjed 500 kg, tj. teži je 50 puta. Oba mogu ugristi čovjeka i sigurno nitko ne želi biti ugrizen. Ali je neobično imati spremne sve mjere za obranu od grizli medvjeda, a onda – kao nužne – tražiti neke hitne nove mjere kad se pojavi jazavčar – navodi dalje Abramović ističući kako je teško oteti se dojmu da se najprije iz muhe napravilo slona da bi se potom prodavalo slonovaču.

Smatra i da je sudski nadzor također upitan.

– Ustavni sud odgađao čak i raspravljanje, a ne samo odlučivanje o tom problemu, a ostali sudovi otežano su radili dio vremena. Dapače, dogodilo se obrnuto: umjesto da sudovi kontroliraju odluke Stožera, Stožer je svojim odlukama ograničio rad sudova koji su obustavili raspravljanje „zbog epidemioloških razloga“.

Ustavna sutkinja Lovorka Kušan izdvojila je posebno tri dileme.

– Prva dilema koja se pojavila u radu na ovoj grupi predmeta odnosila se na postupanje Ustavnog suda na vlastitu inicijativu. U slučaju protuepidemioloških mjera, dva su suca još 26. ožujka 2020. predložila da Ustavni sud na vlastitu inicijativu raspravi ustavnost pojedinih mjera potaknutih epidemijom, a za koje su smatrala da značajno i na protuustavan način ograničavaju ustavna prava građana. Ishod te inicijative pojedinih sudaca bio je takav da bi oni zapravo imali daleko veća prava da su, kao i bilo koji drugi građanin, podnijeli prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti. U tom bi slučaju barem dobili rješenje o neprihvaćanju ili odbacivanju prijedloga, a ovako o njihovu prijedlogu nije bilo raspravljeno na način predviđen Ustavnim zakonom i/ili Poslovnikom Ustavnog suda. Inicijative pojedinih sudaca koje su slijedile u sljedećem razdoblju imale su različitu sudbinu. Neke su se odnosile na iste mjere za koje je Sud primio prijedloge građana ili ovlaštenih podnositelja zahtjeva za ocjenu ustavnosti te su tako i riješene, a jedna je pokrenuta na vlastitu inicijativu Ustavnog suda – navodi Kušan pa nastavlja:

Druga dilema ticala se vremena donošenja odluka u ovoj grupi predmeta. Nas troje sudaca zalagali smo se za što hitnije raspravljanje i donošenje odluka (...). Treća dilema odnosi se na način dodjele predmeta sucu izvjestitelju. Naime, postavlja se pitanje treba li veći broj predmeta, povezanih istom temom, dodijeliti istom sucu izvjestitelju ili ih nasumično rasporediti, kao svaki drugi predmet. Na temelju dosadašnjeg iskustva zaključujem da nasumični raspored ima daleko veće prednosti od prvog rješenja.

Ustavni sudac Goran Selanec istaknuo je da su odluke Ustavnog suda donesene nepravodobno.

– Izražavamo duboku zabrinutost i žaljenje što tijekom postupka nije osigurana kolegijalna rasprava o ključnim pitanjima za uspješnost ocjene ustavnosti zakonskog okvira kojim je ustrojen i na temelju kojeg postupa Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske (Nacionalni stožer). Smatramo da su odluke Ustavnog suda u COVID predmetima donesene nepravodobno te izražavamo nezadovoljstvo načinom na koji su tretirani naši zahtjevi za žurnijim raspravljanjem i odlučivanjem, odnosno kako su tretirane ustavnopravne inicijative koje smo podnosili kao ustavni suci. Konačno, smatramo da argumenti većine ne zadovoljavaju kriterije dosljednosti odnosno ne pružaju ustavnopravno uvjerljive odgovore na ključna pitanja o ustrojstvu i postupanju kolektivnog tijela kao što Nacionalni stožer kojem je travanjskim izmjenama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZPZB) i Zakona o sustavu civilne zaštite (ZSCZ) velikom (kvalificiranom) većinom glasova u Hrvatskom saboru povjerena ključna odgovornost u trenutačnom ustrojstvu sustava zaštite života i zdravlja građana od zaraznih bolesti – navodi Selanec

Cjelovita izdvojena mišljenja možete pročitati ovdje.