Tko zna kakva bi danas bila politička sudbina Zorana Milanovića da je kojim slučajem umjesto Kreše Beljaka na svoju listu stavio Mirelu Holy, povjesničara Dragana Markovinu, ali i niz drugih SDP-ovaca koji su posljednjih desetak godina nestali iz te stranke. Na postavljeno pitanje nikad nećemo znati odgovor, no lako je moguće da bi ishod glasanja bio drukčiji za tu stranku. Nakon što se Milanović izblamirao ulizivanjem desnici, mnogi lijevi birači ostali su kod kuće jer nisu imali alternativu s obzirom na to da se i on sam pobrinuo da sa scene nestanu sve potencijalne lijeve opcije.
S jasnim stavovima o osnovnim građanskim vrijednostima, najbliže ukusu lijevog biračkog tijela bila je stranka Pametno, no kako su i oni često zvučali kao glasnogovornici MMF-a kad su govorili o ekonomiji, lijevi glasači nisu imali puno izbora nakon što su ih razočarali Milanovićevi ispadi. Velik je problem europske ljevice, pa i SDP-a, u tome što im se ekonomski programi vrlo malo razlikuju od programa desnih konzervativnih stranaka. Svi bi oni štedjeli na socijalnim i radnim pravima građana. Uz tu opću boljku lijevih stranaka hrvatska je specifičnost ta što se SDP godinama bori s optužbama s desne scene za nacionalnu izdaju. Milanovića nije posebno mučila temeljna dilema europske ljevice da su bliže kapitalu, ali je još od prošlih izbora pokušao oteti HDZ-u monopol na hrvatstvo. S Karamarkom je ta taktika čak i upalila, no Plenković je pustio svog prijatelja iz mladih dana da sagori u žaru borbe.
SDP je po unutarnjem ustroju jedna od demokratskijih stranaka u Hrvatskoj, puno se ljudi vrti oko Iblerova trga, no u suštini osim Milanovića socijaldemokrati na nacionalnoj razini nemaju prepoznatljivo ime. Njegov odlazak stoga neće biti jednostavan za stranku jer se SDP mučio s istim problemom i prije 11 godina, kad ga je u jednoj verziji blickriga preuzeo prodorni Zoran Milanović. SDP u četvrt stoljeća nije stvorio jačeg fajtera od Milanovića, sjetimo se samo Račanove neodlučnosti, no sad kad su svi imali prilike upoznati Milanovićevu fajtersku ćud i težak karakter, jasno je zašto Željka Antunović ili Tonino Picula nisu imali šanse protiv njega u vrijeme kad se tek probijao.
>> Koliko je Zoran Milanović izgubio u glasovima hrvatskih Srba?
Smiješno. Sada će se za Milanovićem vući priča kako je izgubio izbore zbog tobožnjeg desničarenja, a zaboravit će se kakvu je sve štetu nanio Hrvatskoj za 4 godine svoga mandata. Nabrojat ću samo ponešto: Uveo je riječnik krčme kao legitiman u javni govor, izazvao neviđenu podjelu u društvu ("mi ili oni"!) jer je jedino u takvom društvu imao alibi za sve ono što nije napravio u gospodarstvu kao i za sve katastrofalne poteze njegove vlade. Ukinuo je državni inspektorat, njegov pulen Jovanović uništio je nepovratno visoko školstvo i znanost u Hrvatskoj, njegov pulen Jokić zamalo je uspio uništiti osnovno i srednje školstvo, ozakonio pljačku države i zdravih firmi kroz predtsečajne nagodbe i uništio velik broj tih zdravih, malih firmi zahvaljujući tome, pokrenuo egzodus mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske, nije učinio ništa za demografsku obnovu zemlje, okružio se političkim ulizicama i istovremeno nesposobnjakovićima... itd., itd. Zbog toga je izgubio izbore, a ne zbog par izjava. I neka ih je izgubio, zajedno sa svojom strankom koja mu je sve to dopustila.