Izgubi li, Josipović će imati isti cilj kao i HDZ – srušiti Milanovića

Tko god pobijedio na predsjedničkim izborima, prvi zadatak bit će mu – lobiranje za brzo raspuštanje vlade Zorana Milanovića i prijevremene parlamentarne izbore. Uklanjanje vlade “nečinjenja” ići će, naravno, brže izgubi li Ivo Josipović. Što nije svejedno jer, kaže mi jedan naš gospodarstvenik – svaki daljnji mjesec vladanja Kukuriku vlade proizvodi milijardu kuna novog deficita. Znači, raspisati izbore pola godine prije, u lipnju 2015., primjerice, moglo bi nam uštedjeti 6 milijardi kuna.

Zgodna je to računica, i funkcionira jedino ako na vlast dođe vlada koja će znati činiti, od prvog dana. U slučaju pobjede Kolinde Grabar-Kitarović stvari su potpuno jasne, ona je i sama kazala da će joj primarna briga kao predsjednice biti sastanak s Milanovićem i potreba raspuštanja njegove vlade. Vladu RH ne postavlja niti ruši predsjednik/ca RH, no može, posebno u ovako kriznom trenutku (zadnje upozorenje Europske komisije), odigrati odlučujuću ulogu u “skupljanju glava” koje bi srušile neuspješnu vladu.

Pobijedi li na predsjedničkim izborima pak Josipović, u igri su najmanje dvije opcije. U prvoj bi on polako mobilizirao svoje “spavače”, satelite, a kažu da ih ima u SDP-u, te bi krenuo na rušenje Milanovića, prvo s čela SDP-a, jer prilično je iluzorno očekivati da bi s Milanovićem na čelu SDP mogao pobijediti na parlamentarnim izborima. Šanse da se to dogodi, realno, manje su no da započne novo ledeno doba, koje, kažu, uskoro dolazi, no nitko ne zna kada. Druga je opcija da bi Josipović ipak pričekao da Milanović izvrši političko samoubojstvo i povede SDP-ovu koaliciju na izbore. No, svi koji poznaju Josipovića tvrde da je on preambiciozan da bi čekao godinu dana jer bi tada u ruke dobio prejako “oštećenu” stranku. Pri tome, nema dvojbi, pobijedio na predsjedničkim izborima ili ne, izgledno je da će se obračunati s Milanovićem.

Njih dvojica trenutačno tek glume pristojnost, no veliki su politički suparnici. Izgubi li predsjedničke izbore, Josipović više ne bi imao rezervne opcije. A sigurno se ne bi zadovoljio povratkom na katedru na Pravnom fakultetu, premda kažu da mu je dobro čuvaju. Za njegove političke ambicije, a želi biti politički najjača osoba u “Hrvatskoj bez Milanovića i Karamarka”, godinu dana čekanja bio bi predug prazni hod. Manje će biti komplicirano preuzeti mu SDP ne osvoji li novi predsjednički mandat. Optužit će Milanovića za držanje fige u džepu, aktivirati spavače i gurnuti Mirelu Holy u jaču vatru. Preuzme li Pantovčak K. G. Kitarović, Josipović bi manje taktizirao, preuzeo bi SDP, a onda više ne bi bilo problema da se Holy i njezin ORaH “prisajedine” SDP-u. S tako očišćenim i ojačanim SDP-om već bi se moglo s većim šansama uključiti u parlamentarne izbore. Kao što je promjenom stranačkog vrha to uspjelo Karamarku, koji je od stranke čiji rejting nije vrijedio pišljivog boba u dvije godine stvorio pobjednički stroj. Zahvaljujući ovakvim ambicijama glavnih političkih igrača u Hrvatskoj nakon predsjedničkih izbora ulazimo u jako zanimljivo političko razdoblje. I HDZ i Josipović naći će se na istom zadatku pa je izgledno da će Milanović morati kapitulirati. No, Milanović nije politički naivan i zna izračunati što mu se priprema. Stoga, kažu, uporno i pokušava privoljeti M. Holy na stvaranje pakta kojim bi onemogućio očekivani napad Josipovića. Problem je što mu Holy baš i ne diže slušalicu, a kad i digne, ne želi razgovarati o paktu. Ona se, naime, već nalazi na Josipovićevom “pravom putu”.

>> 'Da nije bilo pravde, sve bi ostalo na onome: Tko je jamio, jamio je'