Europska unija osmišljena je s ciljem da dokine učestale i krvave sukobe među europskim zemljama koji su kulminirali Drugim svjetskim ratom i da osigura dugotrajni mir. Sve je počelo 1950. godine prijedlogom za osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik koja je okupila šest europskih država – Belgiju, Francusku, Njemačku, Italiju, Luksemburg i Nizozemsku. U desetljeću koje je uslijedilo dominira Hladni rat između Istoka i Zapada, mađarski se antikomunistički protesti 1956. suprotstavljaju ruskim tenkovima, a Rusi godinu dana kasnije lansiraju Sputnik. Rimskim ugovorom nastaje Europska gospodarska zajednica (1957.), a s njome i zajedničko europsko tržište.
Šezdesete su godine iznjedrile glazbene idole poput Beatlesa i liberalne ideje generacije “djece cvijeća”, potičući širenje kulturne revolucije. U tom razdoblju gospodarskog rasta države EU ukidaju naplaćivanje carinskih nameta u međusobnoj gospodarskoj razmjeni i dogovaraju zajedničku kontrolu nad proizvodnjom hrane koja je omogućila stvaranje zaliha, pa i viška poljoprivrednih proizvoda. Pariški studentski prosvjedi u svibnju 1968. simboliziraju vrijeme društvenih promjena.
Ulaskom Danske, Irske i Velike Britanije u EU 1973., broj njezinih članica porastao je na devet. Arapsko-izraelski rat iste godine rezultira energetskom krizom i gospodarskim problemima u Europi. Padom Salazara u Portugalu i smrću Franca u Španjolskoj nestaju i posljednje diktature u zapadnoj Europi. Kroz svoju regionalnu politiku EU počinje masivno financirati zapošljavanje i infrastrukturu u siromašnijim dijelovima kontinenta. Jača utjecaj Europskog parlamenta u europskim pitanjima i 1979. građani EU prvi put izravno biraju europske zastupnike.
Ljeto 1980. obilježili su štrajk poljske Solidarnosti i pojava Lecha Walese. Godinu dana potom Uniji se pridružuje Grčka, a pet godina zatim Španjolska i Portugal. Jedinstvenim europskim aktom 1986. stvara se temelj za slobodan protok robe i jedinstveno europsko tržište. U studenom 1989. pada Berlinski zid, otvara se granica između Istočne i Zapadne Njemačke i nakon 28 godina Njemačka se ponovo ujedinjava.
Pad komunizma u središnjoj i istočnoj Europi ponovno zbližava Europljane. Jedinstveno tržište upotpunjeno je 1993. slobodnim kretanjem dobara, usluga, ljudi i novca. Maastrichtskim ugovorom (1993.) dotadašnja Europska zajednica preimenovana je u Europsku uniju. Europljani su sve zabrinutiji pitanjem zaštite okoliša, ali i sigurnosti. Uniji se 1995. priključuju Austrija, Finska i Švedska. Luksemburško mjesto Schengen daje ime sporazumu koji je postupno ljudima omogućio da putuju bez putovnice. Milijuni mladih studiraju diljem europskih zemalja uz potporu EU. Komunikacija je olakšana pojačanim korištenjem mobitela i interneta. Većina Europljana koristi zajedničku valutu euro. Napad na New York u rujnu 2001. postaje sinonim za “rat terora”, države EU počinju tješnje surađivati u borbi protiv kriminala. Deset novih članica ulazi u EU 2004., a Bugarska i Rumunjska 2007., čime nestaje politički jaz između Istoka i zapada Europe. Financijska kriza u rujnu 2008. godine pogađa svjetsko gospodarstvo. Lisabonski ugovor stupa na snagu u prosincu 2009. godine pružajući EU modernije institucije i učinkovitije radne metode.
U novom desetljeću svjedoci smo ozbiljne ekonomske krize, koja je najteže pogodila Grčku. EU je kroz svoj povijesni razvoj često bio izložen raznim krizama i izazovima pa ih i ovom prilikom pokušava nadići. Nastoji postizanjem političkog konsenzusa, jačanjem gospodarskih aktivnosti i financijske discipline kao i ulaganjima u nove "zelene" tehnologije osigurati dugoročni rast i blagostanje kontinenta.