Joseph R. Beyle iz Muskogena u Michiganu se nakon završetka srednje škole 1942. mogao sa stipendijom upisati na slavno sveučilište Notre Dame, ali on je odabrao obranu domovine i dragovoljno se prijavio u vojsku. Postao je padobranac u 506. pukovniji i u Engleskoj prošao diverzantsku i radističku obuku. Prije desanta na Normandiju, dvaput je uspješno obavio misije u Francuskoj, dopremajući zlato Pokretu otpora.
Na Dan D, letjelica u kojoj se Beyle našao, upala je u tešku neprijateljsku vatru te je morao prerano iskočiti s visine od samo 120 metara. Premda odvojen od svoje postrojbe, Beyrle je uspio izvršiti zadani zadatak i dići u zrak jednu elektranu, ali su ga nakon nekoliko uspješnih sabotaža Nijemci poslije par dana uhvatili.
Tijekom sedam mjeseci zarobljeništva, Joseph Beyrle bio je u sedam zarobljeničkih logora. Triput je bježao, ali je prva dva puta uhvaćen. Treći put kad je pobjegao iz logora Alt Drewitz (danas Drzewice u Poljskoj), početkom siječnja 1945., krenuo je na istok i nakon nekoliko dana naišao na sovjetsku tenkovsku brigadu i prepoznao njihov tenk Sherman američke proizvodnje. Digao je ruke visoko u zrak i povikao jedino što je znao na ruskom: "Amerikanski tovariš! Amerikanski tovariš!"
Beyrle se uspio nekako sporazumjeti s vojnicima savezničke vojske i nagovorio zapovjednicu da ga prihvati kao suborca u pohodu na Berlin. Rusima je itekako dobro došao stručnjak za eksplozive, a Beyrle se lako snašao s njihovom opremom, koja je velikim djelom bila američka, iz savezničke pomoći. Rusi su posebno cijenili vojne kamione marke Studebaker; kasnije je svojoj djeci Beyrle pričao kako su, kad je pio votku s Rusima, uvijek nazdravljali: "Za Roosevelta! za Staljina! Za Studebaker!"
Nakon nepunih mjesec dana u Crvenoj armiji, tijekom kojih je njegova postrojba oslobodila i onaj zarobljenički logor iz kojeg je on pobjegao, Beyrle je ranjen u jednom bombardiranju Stuka i završio je u ruskoj vojnoj bolnici u Poljskoj. Tu ga je prilikom obilaska ranjenika uočio maršal Georgij Žukov, sporazumio se s njim preko prevoditelja i sredio mu dokumente za transport do veleposlanstva u Moskvi.
Tamo je doznao da je kod kuće proglašen mrtvim, poginulim u Francuskoj, ali je otiscima prstiju dokazao svoj identitet i vratio se kući dva tjedna prije kraja rata. Kad se 1946. oženio, vjenčao ga je isti onaj svećenik koji mu je 1944. služio misu zadušnicu. Do odlaska u mirovinu radio je kao transportni nadglednik u tvrtki Brunswick.
Na posebnoj ceremoniji u povodu pedesete obljetnice Dana D 1994., Josepha R. Beyrlea su u Bijeloj kući zajednički odlikovali Bill Clinton i Boris Jeljcin. Taj ratni heroj koji se protiv Hitlera borio s obje strane preminuo je 2004. u 82. godini od klijenuti srca u snu, u Georgiji gdje je bio u posjetu mjestu na kojem je prošao prvu padobransku obuku.
Na izložbi koja će u St. Petersburgu biti do 6. svibnja, kad će biti premještena u Moskvu, izloženo je 260 predmeta vezanih za Beyrleov život, njegova odličja, fotografije, odora i čizme te dokumenti poput telegrama kojim je njegova obitelj obaviještena da je nestao u Francuskoj.
- Ova izložba naglašava koliko je bila važna sovjetsko-američko-britanska koalicija koja je slomila Hitlerovu mašineriju – rekao je na otvaranju 81-godišnji ratni veteran Anatolij Tabunščikov.
Rusija i Amerika možda su smatrale Beyrlea herojem, ali je on bio mnogo skromniji:
- On je uvijek govorio da su pravi heroji oni koji se iz rata nisu vratili – citirao je na otvaranju riječi svog oca John Beyrle, koji je na najbolji način nastavio povezivanje dvaju naroda iskovano u ratnoj nevolji. Sin tog jedinstvenog veterana je od 2008. američki veleposlanik u Rusiji.
Terre, zatucana ortodoksna komunisticna nula, taj je tvoj Sovjetski Savez suradjivao s Hitlerom, sve do napada Hitlera, s kojim je tvoj Stalin do tada djelio postelju, na Rusiju 1941. Dodji s necim boljim!