Izrael je ovim potezom potvrdio savezništvo s arapskim kršćanima

Nakon što je izraelska vlada donijela uredbu koja pripadnicima kršćanske aramejske zajednice omogućava da u osobne isprave unesu svoju etničku pripadnost, dvogodišnji Yaakov Haloul iz Galileje postao je prvi Aramejac službeno registriran u Izraelu. Tim potezom Izrael je napravio presedan i prvi na Bliskom istoku priznao Aramejce kao etničku skupinu.

U međuvremenu više desetaka tisuća Aramejaca, koji su do sada bili službeno označavani kao Arapi, predalo je zahtjeve za izmjenu oznake etničke pripadnosti. Realno je očekivati da će se broj zahtjeva povećavati jer samo u istočnom Jeruzalemu živi između 130 i 160 tisuća Aramejaca, dok ih je u Izraelu više od 300 tisuća. Borba Aramejaca za identitet trajala je dugi niz godina jer nisu mogli prihvatiti da ih se službeno vodi kao Arape ili Palestince, što je bio slučaj nakon osnutka Države Izrael. Je li izraelski potez ispravak greške ili se ipak radi o političkom triku, s obzirom na to da Izrael u posljednje vrijeme kritiziraju i SAD i EU zbog gradnje naselja na palestinskom teritoriju?

Izrael vjeruje kako će na taj način pridobiti 300 tisuća Aramejaca, s obzirom na to da pripremaju referendum o statusu Jeruzalema koji žele proglasiti glavnim gradom.

Služenje u vojsci

Politolog i povjesničar Boris Havel smatra da su Izraelci, odnosno židovski narod općenito, osjetljivi na pitanja ugroženih manjina jer su i sami dugi niz stoljeća bili manjina, često progonjena i ugrožena. I da su pri tome Aramejci, koji su kršćani, danas među najugroženijim manjinskim skupinama na svijetu, ponajprije zbog sukoba u Siriji i Iraku i zločina koje nad njima vrše džihadističke skupine. Stoga ne iznenađuje da ih je Izrael odlučio priznati upravo sad.

– Osobno vjerujem da je motiv Izraelaca ponajprije humanost. U prilog tomu govori odabir trenutka priznanja, jer Aramejci od Izraela godinama traže da ih prizna kao takve. No nedvojbeno je to i politički pragmatičan potez. U Izraelu, naime, već postoji savezništvo između Arapa kršćana i Izraelaca. Ono je rijetka tema u medijima i o tome se na zapadu malo zna, no savezništvo godinama raste i jača. Nedavno je i formalizirano u obliku pokreta i političke stranke Bneibrit ha-hadaša (Sinovi Novoga zavjeta) osnovane u Nazaretu.

Program stranke je puna integracija arapskih kršćana u izraelsko društvo, koja uključuje i služenje u izraelskoj vojsci. Ti su se kršćani dosad mogli registrirati jedino kao Arapi. Mnogi među njima sad će se opredijeliti za aramejsku narodnost, ponajprije jer to jest njihov identitet. Usto, mnogi se žele distancirati od arabizma koji posljednjih desetljeća sve više poprima religijske konotacije, kako islama tako i islamizma. Važno je napomenuti da aktualiziranje postojanja aramejske narodnosti nije presedan.

Dio kršćana u Libanonu odavno nastoji obnoviti feničansku nacionalnost i identitet, nauštrb arapskoga. Aramejci nisu brojan narod, no podršku će vjerojatno naći među manjinama koje imaju ambiciju, legitimnu dodao bih, biti više prepoznate. To su, primjerice, Jezidi, Beduini, Druzi ili spomenuti Feničani. Politički, njihovo prepoznavanje dugoročno možda najviše koristi Kurdima u njihovoj borbi za autonomiju, pa i državnost. Svako pridavanje veće važnosti manjinama koje nemaju matičnu državu šalje političku poruku koju valja iščitati i tumačiti s raznih aspekata.

Na Bliskom istoku danas ima dosta aktera koji bi željeli promijeniti politički izgled toga područja kakav su skrojile bivše kolonijalne sile, Turska, Velika Britanija i Francuska – istaknuo je Havel.

Novo učenje jezika

Aramejskim se imenom označavaju semitske etničke skupine koje su od kasnoga brončanog doba (13. st. pr. Kr.) u Siriji i Mezopotamiji imale više kneževina. Aramejski je jezik u velikim državama Asiraca i Babilonaca postao administrativni, međunarodni i posebno diplomatski. U Isusovo doba njime se moglo sporazumijevati od Palestine na sjeverozapadu do perzijskih granica na jugoistoku.

– Iako su se Isus i učenici koristili aramejskim, ipak je grčki postao jezikom daljnjeg širenja kršćanstva i na azijskoj i na europskoj strani istočnog Sredozemlja – objašnjava povjesničarka Bruna Kuntić-Makvić.

– Aramejski je pod imenom 'sirijski' ostao teološkim i liturgijskim jezikom dviju velikih kasnoantičkih crkvenih zajednica, Antiohijske sirijske crkve i Istočne crkve u istočnoj Siriji. Danas se aramejskim u liturgiji koristi više crkava, pravoslavnog, katoličkog i autodoksnog opredjeljenja u Antiohijskom i Jeruzalemskom patrijarhatu te u Seleukiji. Današnji aramejski kršćani domaći su narod u više zemalja. Najviše ih je bilo u Turskoj, Siriji i Iraku, ali su tijekom 20. stoljeća, osobito šezdesetih i sedamdesetih godina, kao kršćanska manjina prisiljeni odlaziti u dijasporu, najčešće u Njemačku gdje ih je više od sto tisuća, zatim u Švedsku i Sjedinjene Države. Procjenjuje se da ih danas u Turskoj ima oko 22.000, u Iraku ih je prije petnaestak godina bilo i do dva milijuna, a danas oko 600.000, u Siriji između 900 tisuća i 1,2 milijuna.

Aramejski, jezik kojim je govorio Isus, te se njime danas govori u sirijskom gradu Maluli i u dva obližnja sela Jubb'adin i Al-Sarkha (Bakhah), danas ponovno oživljava. Naime, u dvjema školama, u palestinskom selu Beit Jala i izraelskom Jish, uveden je aramejski jezik koji uči stotinjak đaka. Dijalekt je sirijski, kojim su govorili njihovi preci i sličan je galilejskom dijalektu kojim je govorio Isus. Ideja o ponovnom učenju aramejskog nije odmah bila prihvaćena.

– Mi se samo želimo vratiti svojim korijenima i govoriti Isusovim jezikom, a politika nas ne zanima – kazala je Amira Hananiya, palestinska novinarka, podrijetlom Aramejka.

– Najviše me je žalostilo što su se učenju aramejskog najviše protivili muslimani, jer su to smatrali pokušajem da se njihova djeca preobrate na kršćanstvo, što nije istina – naglasila je Hanahiya.

Otac Faysal Hijazen, župnik župe Svete obitelji u Ramalli, smatra da je pravda zadovoljena te se nada kako će potez Izraela slijediti i ostale zemlje.

Obrazovan narod

Aramejci su vrlo sposobni, postotak visokoobrazovanih je visok, među njima ima glumaca, pjevača i sportaša, ali i onih na visokim pozicijama u Libanonu i u Siriji te donedavno i u Iraku. Zahvaljujući njima Sirijci do sada nisu osjetili međunarodne sankcije jer toliko su sposobni da mogu izraditi sve – od igle do aviona. Aramejci se nadaju da će mogućnost izjašnjavanja svoje etničke pripadnosti dobiti i u ostalim zemljama Bliskog istoka, s obzirom na to da su oni etnička skupina s poviješću dugom više od 4500 godina.

>>Papa Franjo: Uskrs treba biti isti dan i katoličkim i pravoslavnim vjernicima