Izrael posjeduje moćnije rakete, ali Iran ima Hezbollah i Hamas

Samo nekoliko dana prije javnog objavljivanja izvještaja Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) koje bi, kako se vjeruje, moglo potvrditi sumnje da Iran ubrzano radi na gradnji nuklearnog oružja, Bliski istok pretvara se u bure baruta. Situacija je toliko uzavrela da je analitičarima sve izglednije da će Izrael izvesti preventivni raketni napad na iranska nuklearna postrojenja kako bi zaustavio njihov razvoj atomskog oružja.

>>Kako će ratovati Izrael i Iran?

Ipak, svi su svjesni da bi prva ispaljena raketa potaknula lanac reakcija te ionako nestabilnu i složenu regiju pretvorila u jedno od najsloženijih ratišta 21. stoljeća. Upravo zbog toga je i Izrael, iako jedina nuklearna sila u regiji, vrlo oprezan u svojim postupcima.

Sukob će biti krvav

– Izrael još nije donio nikakvu odluku o vojnoj operaciji – izjavio je jučer za izraelski radio ministar obrane Ehud Barak odbacivši nagađanja da je napad na Iran već dogovoren.

Zveckanje oružjem s izraelske strane Teheran tumači kao neosnovan pritisak na Iran i demonstraciju sile.

– Nema ni jednog ozbiljnog dokaza da radimo na proizvodnji bojne glave – ustvrdio je iranski ministar vanjskih poslova Ali Akbar Salehi.

Danas nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti što će se dogoditi kada IAEA objavi svoj izvještaj i hoće li Izrael početi napad na najveću i vjerojatno najmoćniju zemlju Perzijskog zaljeva, no sigurno je samo jedno: ako izbije, sukob će biti vrlo krvav, a žrtve će padati i s jedne i s druge strane.

Lovci se provlače

Sukob Tel Aviva i Teherana najvjerojatnije se neće voditi zrakoplovima, već dalekometnim raketama. Naime, iako i jedna i druga strana imaju vrlo moćne zračne snage temeljen na američkim letjelicama, udaljenost između njih pretjerano je velika za uporabu lovaca bombardera. Zračne snage obiju zemalja imaju zračne cisterne koje lovce gorivom pune u zraku, no one će u ovom sukobu vjerojatno ostati na zemlji. Naime, između Irana i Izraela nalaze se Saudijska Arabija, Irak i Jordan, zemlje koje ni jednoj ni drugoj strani nisu naklonjene, pa je vjerojatnost da će dati suglasnost za prelete letjelica preko svoga teritorija prilično mala.

I dok se brzi lovci još i mogu provući ispod radara leteći nekoliko metara iznad pustinje, spori i tromi teretni avioni za takav su let neprikladni. Izrael je 1981. izveo sličan napad na Osirak, Sadamovo nuklearno postrojenje nedaleko od Bagdada, no tada su na avionima F-15 i F-16 koristili vanjske spremnike goriva koje su odbacili iznad saudijske pustinje. Sada bi morali preletjeti dvostruko veću udaljenost, što je tehnički nemoguće. Ako već ne mogu jedni druge dohvatiti zrakoplovima, i Iran i Izrael na raspolaganju imaju razorne dalekometne rakete.

Veliki raketni arsenali

Glavni izraelski adut je raketa Jericho III čije se karakteristike drže u tajnosti, no procjenjuje se da ima domet od 2,5 do čak 11 tisuća kilometara, što ovisi o težini bojne glave. Gotovo je izvjesno da će, ako do napada dođe, Izrael ovim projektilima pokušati uništiti nekoliko desetaka nuklearnih postrojenja razmještenih diljem Irana.

S druge strane, Teheran neće sjediti prekriženih ruku, već će odgovoriti svojim raketnim potencijalom. Iranske rakete Fajr-3 i Shahab-3 mogu dosegnuti i jugoistočnu Europu, pa bez problema pokrivaju cijeli Izrael. Usto, Tel Aviv vjerojatno računa da bi, ako do sukoba dođe, izraelski gradovi postali i meta raketnih napada iz Sirije te iz Libanona i pojasa Gaze, odakle bi ih gađali Hezbollah i Hamas.

Koliko je ozbiljna prijetnja raketnim ratom, najbolje govore izraelska iskustva iz prve pustinjske oluje kada su Sadamove postrojbe Tel Aviv gađale Scudovima. Američka vojska branila ih je sustavima Patriot, ali iranske rakete imaju mogućnost izmicanja presretačima.