Sedamnaest dobitnika nagrade Izrael, najvećeg izraelskog priznanja u oblasti umjetnosti i znanosti, pozvalo je na stvaranje palestinske države u okviru granica koje su postojale prije rata 1967. godine.
Peticija u kojoj se navode dijelovi iz Deklaracije o nezavisnosti Izraela trebala bi biti simbolično potpisana danas u Tel Avivu, ispred zdanja gdje je 1948. proglašena država Izrael.
– Pozivamo na priznavanje nezavisnosti palestinske države kao susjeda Izraela i u okviru granica naše nezavisnosti koje su određene primirjem iz 1949. – navodi se u tekstu peticije.
To je primirje označilo kraj prvog izraelsko-arapskog rata koji je doveo do stvaranja Izraela. Te granice između Izraela i palestinskih teritorija nisu mijenjane sve do 1967. godine. Palestinci zahtijevaju priznavanje svoje države u okviru granica od 4. srpnja 1967., odnosno prije tzv. šestodnevnog rata. U sastav palestinske države ušli bi istočni Jeruzalem, Zapadna obala i pojas Gaze.
Jedino trajno i pošteno rješenje za oba ova sukobljena, ali geografskim porijeklom bliska naroda, Židove i Palestince, je postojanje dviju suverenih država koje će se međusobno poštivati i uvažavati i koje bi na obostranu korist trebale usko surađivati. Granice palestinske države bi trebale biti okvirno otprilike kao prije rata 1967. (naravno tada nikakva palestinska država nije postojala), sa nekim iznimkama kao što je pristup svetim mjestima. Palestinci bi se trebali pozabaviti pitanjem ekstremističkih i terorističkih skupina koje se bore protiv postojanja Izraela i svakako ga riješiti u čemu bi trebali imati svu potrebnu logističku i operativnu pomoć izraelskih službi sigurnosti, a pitanje vanjskog nadzora granica bi isto tako prema meni trebalo biti rješeno zajedničkim nadzorom i postojanjem isturenih izraelskih vojnih baza, kako bi Izrael riješio problem manjka strateške dubine teritorija i dobio osjećaj sigurnosti prema arapskim susjedima. Ekonomska suradnja između obje te države bi mogla biti na obostranu veliku korist, samo što bi tu Palestinci mnogo bolje prošli od Židova kojima mogu ponuditi uglavnom samo jeftinu radnu snagu, dok bi sami od Izraela mogli dobiti sve ostalo, kapital, tehnologiju i znanje. Osim toga bi razvoj zaostalih palestinskih područja, koji bi mogao uspjeti jedino uz pomoć Izraela, sigurno pridonjeo porastu životnog standarda i padu za normalan život neodrživo previsokog nataliteta Palestinaca. Naravno da bi viši standard, ekonomska i sigurnosna suradnja, bolje obrazovanje i prestanak ratnog stanja pridonjeli i snažnom padu privlačnosti ekstermističkih i fundamentalističkih skupina koje ne bi mogle ponuditi ništa osim još više krvi i još više razaranja i bijede. U slučaju svega ovoga i ostatak arapskog i muslimanskog svijeta bi se trebao također trajno odreći svoga neprijateljstva prema Izraelu i definitivno mu priznati postojanje . Ovakvo rješenje bi smatram bilo pošteno.