Dubrovačka biskupija danas je održala izvanrednu konferenciju za medije u dvorani sv. Ivana Pavla II. (Poljana Paska Miličevića 4) u Dubrovniku. Na konferenciji za novinare javnosti se obratio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Konferencija je počela molitvom.
Na početku je rečeno kako će objaviti vijest da je papa Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Riječke nadbiskupije mons. Matu Uzinića, dosadašnjeg dubrovačkog biskupa. U prijelaznom vremenu će nastavljati upravljati dubrovačkom biskupijom dok se ne odredi njegov nasljednik.
– Da bih mogao slijediti gospodina, moram se odreći svega, to znači i ove biskupije i svih vas koji su mi bili darovani proteklih deset godina. Htio bih izreći zahvalnost svima u Dubrovačkoj biskupiji, osobitu zahvalnost dugujem svojim prvim suradnicima, svećenicima dubrovačke biskupije i djelatnicima ovdje u biskupiji. Hvala svim vjernicima. Postoji ona izreka da je sv. Vlaho drukčiji od drugih svetaca, svi gradovi imaju svoje zaštitnike, samo sv. Vlaho ima svoj grad. Trudio sam se koliko sam mogao da budem biskup u gradu i ovoj biskupiji. Pomogli ste mi osjećati se kao biskup koji ima svoj grad i svoju biskupiju – rekao je mons. Uzinić.
– Oproštaji nisu laki, osobito su teški kad znamo da nema povratka. Da ću se moći vratiti ovdje u Dubrovnik na način na koji sam bio sada. Ne bih htio da ostanemo u žalosti i pamćenju onog što smo izgubili, ja sam premještajem izgubio vas, kao što ste vi mene dosad imali. Želio bih da pamtimo ono što smo imali. Imali smo skoro deset plodnih godina za koje ja osobno zahvaljujem Bogu i nadam se da ta zahvalnost može biti nešto što se rađa u vašim srcima – kazao je.
Rekao je kako ga gospodin sada šalje u Riječku nadbiskupiju.
– Želim nadbiskupu Ivanu Devčiću reći da dolazim s čistim srcem, želim mu biti pomoćnik u svemu što mu je potrebno, kao i svim svećenicima Riječke nadbiskupije. Nadam se plodnoj suradnji u bratskom ozračju. Prihvaćam ovaj izazov i ovo poslanje kao volju Božju. Želim se toj volji staviti potpuno na raspolaganje slijedeći Isusa Krista. Nisam sposoban objaviti program jer ne poznajem Riječku nadbiskupiju, još manje vjernike.
Do 16. prosinca bit će u Dubrovačkoj biskupiji, a od tada je na dužnosti u Riječkoj nadbiskupiji.
Životopis
Nadbiskup Uzinić rođen je 17. rujna 1967. godine u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, gdje je završio osnovnu školu. Formacijski put ga dalje vodi u Split, u gimnaziju i Nadbiskupsko sjemenište. Nakon obavezne vojne službe u trajanju od godinu dana (1986./1987.) na poluotoku Prevlaka, upisuje Teološki fakultet u Splitu, na kojem završava studij filozofije i teologije 1993. godine. Zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 27. lipnja 1993. godine.
Nakon ređenja obnašao je pastoralnu službu župnog vikara u župi Omiš i župnika u župi Otrić-Struge. Godine 1996. odlazi na studij u Rim na Papinsko lateransko sveučilište, postigavši 2000. godine licencijat iz crkvenog i civilnog prava. Po povratku u Split, od 2000. do 2002. obnaša službu sudskog vikara i suca na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu i ujedno pastoralnog suradnika u župi Strožanac-Podstrana. Od 2001. rektor je Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2002. godine član je Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, a od 2004. Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja.
Dubrovačkim biskupom imenovao ga je papa Benedikt XVI. na blagdan sv. Franje Saleškog 24. siječnja 2011. godine, a za biskupa je zaređen na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka 2011. godine u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku.
U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji vršio je službe predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (20.10. 2011. – 13.10. 2016.), bio je član Biskupske komisije HBK za odnose s državom (23.1.2012. – 12.11. 2015.), predsjednik Pravne komisije HBK (31.3.2011. – 15.11.2012.), član Pravne komisije HBK (15.11. 2012. – 13.10. 2016.), predsjednik Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima (2019./2020.), član mješovite komisije HBK-a i HKVRP-a od 15. studenoga 2012., od 10. studenoga 2015. godine predsjednik je Vijeća HBK za život i obitelj, a od 9. rujna 2020. godine predsjednik je Povjerenstva HBK za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba.
Pastoral
Kao dubrovački biskup za svoje geslo uzeo je citat iz poslanice Hebrejima „Od ljudi za ljude“, nastojeći od prvog dana prepoznati i upoznati bližnje, i priliku da preko njih služi Gospodinu. Kako bi ostvarivao Kristovo poslanje i poslanje Crkve u ovom vremenu i prostoru, otvara Crkvu na poseban način vjernicima laicima i povjerava im službe u raznim područjima.
Prvu pastoralnu godinu svog biskupskog djelovanja posvetio je osnaživanju biskupijskog Caritasa i osmišljavanju kvalitetnijeg karitativnog djelovanja u biskupiji. Osnovao je i nove biskupijske urede i vijeća te napravio mnoge organizacijske promjene s ciljem što veće fleksibilnosti i otvorenosti za razvoj pastorala. Više puta obišao je sve župe u Dubrovačkoj biskupiji, upoznavajući se ne samo s njihovim kulturnim i vjerskim nasljeđem nego i konkretnim ljudima. Pod njegovim vodstvom Dubrovačka biskupija ušla je u pripremu Biskupijske sinode.
Otvorio je vrata biskupije i omogućio Trajno euharistijsko klanjanje u kapelici sv. Josipa u Gradu 2019. godine. Također je pružio podršku ustanovljenju Karmela Božjeg Milosrđa, pustinjačko-molitvene zajednice u nastanku.
Svećenici i redovnici
Jedan od njegovih prvih poteza kao dubrovačkog biskupa bio je usmjeren prema umirovljenim svećenicima, koje je iz privremenog neadekvatnog smještaja pozvao u svoj dom sve do otvaranja Svećeničkog doma, stavljajući tako naglasak na brigu za one koji su cijeli svoj život proveli služeći drugima da se u svojim poznim godinama ne bi osjećali zaboravljenima i ostavljenima. Nosio se i s konstantnim nedostatkom svećenika te smatrajući kako bi svaka biskupija primarno trebala imati svećenike iz svoje biskupije, neprestano je pozivao na molitvu i otvorenost obitelji i mladih za nova duhovna zvanja. Za svećenike Dubrovačke biskupije za vrijeme svoje službe zaredio je pet novih dijecezanskih svećenika i primio je više svećeničkih kandidata, od kojih su sada sedmorica u bogosloviji i dvojica u sjemeništu. Kao dubrovački biskup sam je preuzeo brigu za odgoj i formaciju mlađih svećenika.
Njegovao je suradnju s redovnicama i redovnicima u biskupiji, osobito s obzirom na to da je jedno vrijeme bio pročelnik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za redovništvo, pa se na njegov poticaj Redovnički dan počeo održavati i u Dubrovačkoj biskupiji. U Godini posvećenog života posjetio je sve samostane i redovničke kuće slaveći mise i susrećući se s redovnicama i redovnicima.
Mladi i obitelji
Prihvatio je domaćinstvo Susreta hrvatske katoličke mladeži 2014. godine u Dubrovniku te uz pomoć suradnika organizirao najbrojniji dvodnevni susret mladih. S Vijećem za mlade i Studentskim katoličkim centrom podržava pokretanje i održavanje ljetnog programa za mlade na otoku Mljetu, poznat kao „Mljetovanje“, a na Šipanu ljetni kamp za djecu. Brojni su i drugi programi za mlade koje je nadbiskup Uzinić rado podržavao, poticao i na njima sudjelovao kao duhovnik dijeleći sa sudionicima jednostavnost i skromnost, kao što je primjer dvodnevnog Planinarskog križnog puta (PKP-a). Posebno je njegovao odnos prema volonterima i poticao razvoj volonterstva, formirajući i ulažući u ljude, kao što je primjer Škola animatora, koja je u proteklih deset godina formirala osam generacija mladih animatora, od čega je šest generacija formirano samostalno od mladih Dubrovačke biskupije.
U sklopu pastorala braka i obitelji započeo je s Tjednom braka i obitelji po svim dekanatima Dubrovačke biskupije na kojima bračni parovi imaju prigodu susresti se i obnoviti svoje bračne zavjete te je sudjelovao i poticao na razna obiteljska hodočašća. Redovit je sudionik obiteljskih škola. Kao pročelnik Vijeća za život i obitelj HBK, organizira trogodišnje cikluse posvećene obitelji, ove godine starijim osobama, djedovima i bakama. Podržao je osnivanje Palijativnog odjela u Općoj bolnici u Dubrovniku.
Kultura i znanost
Pod njegovim vodstvom u Dubrovačkoj biskupiji organizirano je i nekoliko stručnih znanstvenih skupova: „Okoliš naš svagdašnji“, 2015., prvi znanstveni skup u Hrvatskoj o enciklici pape Franje „Laudato si'“, u Godini sv. Vlaha 2016. godine znanstveni skup "Jubileji sv. Vlaha – poticaj suvremenim znanstvenim promišljanjima". Primao je brojne strane i domaće znanstvenike ostvarujući s njima dijalog, kao i državne dužnosnike. Utemeljio je Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije koje je ostvarilo brojne kulturne manifestacije i predavanja s raznim gostima iz kulturnog i znanstvenog života. Potiče i podržava objavu brojnih monografija kako bi baština Dubrovačke biskupije bila dostupna široj javnosti. Godine 2019. pokreće i Ljetnu školu teologije, koja je svojom otvorenošću i ekumenizmom imala veliki odjek u teološkoj javnosti. Redovito je organizirao studijski dan za svećenike. Više puta je kroz razne prigode samostalno i preko svojih suradnika nastojao približiti crkvene dokumente vjernicima. Tako je online putem predstavio hrvatskoj javnosti i najnoviju papinu encikliku „Fratelli tutti“, 2020., istog dana kada je ona predstavljena u Vatikanu.
Mediji
Digitalni svijet prepoznao je kao priliku da susretne čovjeka, posebno onoga na marginama, što su sami mediji prepoznali te ga često pozivali kao rado viđenog gosta u svojim emisijama ili intervjuima zbog njegova jasnog i transparentnog komuniciranja. Aktivan je na društvenim mrežama, od početka službe svake nedjelje objavljuje svoja razmišljanja uz evanđelje na svom blogu na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije, piše kolumnu za gradski tjednik i tako se približava najstarijim članovima društva, a mladima i odraslima obraća se i putem videoporuka. Često sudjeluje i na tribinama i okruglim stolovima u organizaciji raznih organizacija i udruga civilnog društva.
U vrijeme proljetnog "zaključavanja" zbog pandemije COVID-19 godine 2020. svake večeri je 75 dana predvodio molitve i mise pred oltarom Gospe od Porata, što se putem interneta prenosilo i pružalo u tim danima ohrabrenje i utjehu mnogima koji su se priključivali molitvi ne samo s područja Dubrovačke biskupije nego i iz drugih biskupija i drugih krajeva svijeta.
Dijalog
Kroz manifestaciju „Dani kršćanske kulture“ ostvario je uspješnu suradnju i sa Srpskom pravoslavnom Crkvom u Dubrovniku, a s pravoslavnim episkopom svake godine predvodi ekumenske molitve. Više puta pohodio je i sinagogu u Dubrovniku, kao i prostore islamske zajednice te se susretao u raznim prigodama s njihovim službenicima.
U svojim propovijedima i nastupima zauzima se za istinski dijalog i prepoznavanje u drugima svojih braće i sestara, naglašava važnost prepoznavanja ne samo tuđih nego i svojih mana i slabosti u podijeljenom društvu, poziva na ostvarenje Isusovog kraljevstva među ljudima kroz angažiranost na pomoć onima na periferijama Crkve i društva. Ne boji se javno progovoriti ne samo o problemima u društvu nego i o poteškoćama u Crkvi.
Dobio je nagradu Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava za 2017. godinu za doprinos u međureligijskom dijalogu, ekumenizmu i vjerskoj toleranciji koji nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde.
Upravljanje
Nakon suočavanja s naslijeđenim financijskim problemima počinje svake godine objavljivati Financijsko izvješće Dubrovačke biskupije poboljšavajući iz godine u godinu sam model izvješćivanja te radi na konsolidiranju biskupije naglašavajući važnost transparentnosti i odgovornog upravljanja crkvenim dobrima.
U skladu s mogućnostima i u suradnji s različitim subjektima, napose Ministarstvom kulture, Zavodom za obnovu Grada Dubrovnika i Društvom prijatelja dubrovačke starine, brinuo je oko obnove crkvenih i kulturnih dobara. Dao je podršku povratku starog oltara u katedralu Gospe Velike, što je privedeno kraju u jesen 2016. godine, obnovi crkve svetog Vlaha u Stonu, koja je srušena u potresu 1996., a obnovljena 2020. godine, kao i unutrašnjoj obnovi zborne crkve sv. Vlaha koja je blagoslovljena ususret sv. Vlahu 2016. godine. Za vrijeme njegove službe izgrađena je i nova crkva sv. Antuna u Korčuli, posvećena 2018. godine. Nekoliko je i otvorenih projekata poput izgradnje pastoralnog centra u Župi dubrovačkoj, crkve u Novoj Mokošici, kao i pastoralnog centra u Solitudu.
Zbog velike želje vjernika da se biskup ponovno vrati u Grad, unutar zidina, u povijesnu Biskupsku palaču koja je stradala u potresu 1979. godine, nadbiskup Uzinić angažira se oko završetka njezine obnove i nakon četrdesetak godina dubrovački biskup 2018. godine vraća se u Grad dajući tako svoj doprinos revitalizaciji Grada.
Dubrovačka ništa ne gubi, Riječka nadbiskupija ništa ne dobiva!