Od 8. lipnja do 19. srpnja 4 vojnika i jedna vojnikinja Hrvatske vojske počinili su samoubojstva, što je nezapamćen događaj u hrvatskim Oružanim snagama. Samoubojstva se, istina, događaju povremeno i u vojsci, no ovakva “pandemija” još se nije dogodila. Premda su se sva samoubojstva zbila “izvan službe”, dakle izvan vojnih objekata, to je slaba utjeha, jer HV je mala, kompaktna zajednica od oko 14.500 profesionalnih vojnika pod oružjem i svaki ovakav izvanredni događaj potrese cijeli sustav, kao što se to prošle, također nesretne godine dogodilo u HRZ-u nakon pogibije čak četiri vojna pilota.
Tragični ciklus
Ovaj tragični ciklus počeo je 8. lipnja, kada je na području Zagrebačke županije pronađen mrtav dragovoljni ročnik, znači dvadesetgodišnjak. Dva dana poslije, 10. lipnja na području Bjelovara, u automobilu parkiranom pokraj groblja, iz pištolja se ubio Bjelovarac, 33-godišnjak. Na području Varaždinske županije 9. srpnja pronađen je još jedan mrtav vojnik, 16. srpnja novi na području Zagrebačke županije, a zadnji slučaj samoubojstva zbio se na području Vukovarsko-srijemske županije, kada je, navodno prerezavši si žile nadlaktice, iskrvarila vojnikinja. Preminula je u bolnici.
Koliko se može saznati, različiti se razlozi kriju iza svakog od samoubojstava vojnika. Navodi se – loša situacija u obitelji, potom problemi zbog duga, kocka. Uglavnom je riječ o 20 i 30-godišnjacima, osim jednog vojnika starijeg od 50 godina. Na presici u MORH-u direktor Glavnog stožera OSRH general-bojnik Ivica Olujić kazao je da su samoubojstva počinjena uglavnom vješanjem, jedno je počinjeno pištoljem, uredno registriranim i u osobnom vlasništvu vojnika, a jedan vojnik se raznio – bombom.
Samoubojstva u HV-u zabrinula su javnost, jer vlada opće mišljenje da je vojska jedan od najzdravijih segmenata društva, što uglavnom i odgovara istini. Postati vojnikom nije baš lako, a osim zdravstvene i tjelesne kondicije, valja proći i psihološke testove. Osim toga, svake tri godine vojnici prolaze redovan veliki sistematski pregled. O tome li to dovoljno ili bi ti pregledi trebali biti učestaliji, sigurno će sada biti više govora. Samoubojstva su upalila sva svjetla za uzbunu unutar sustava. Ona su upaljena već nakon drugog, a pogotovo trećeg u nizu slučajeva.
Počele su jače interne kontrole, pa je, primjerice gotovo usporedo s objavom petog samoubojstva, objavljeno da je za 5 vojnika HV-a utvrđeno da se drogiraju, a riječ je o kokainu. Protiv njih je pokrenut stegovni postupak i izgledno nečasni otkaz. Valja reći da podatak o uživanju takve droge iznenađuje, s obzirom na to da prosječna vojnička plaća od 6 do 7000 kuna dostaje za tek desetak grama ove, najskuplje i “elitne” droge.
Kako su vojnici poseban dio društva, za njih vrijede i stroža pravila, jer oni moraju održavati svoju borbenu spremnost. Poroci nisu spojivi s održavanjem te glavne vojničke sposobnosti. Često se čuju pitanja je li sustav učinio sve da bi prevenirao ovakva samoubojstva i mogu li se vojnici slobodno javljati na razgovore s vojnim psiholozima. Njih u sustavu ima nekoliko desetaka i na raspolaganju su vojnicima, o čemu je govorila i vojna psihologinja bojnica Marcela Kovačić Tomac. No kako primjerice u HV-u vlada tzv. nulta tolerancija na droge i opijate, potpuno je jasno da, ako i ima problema s drogama, vojnik neće potražiti psihološku pomoć zbog te ovisnosti, jer slijedi – automatski otpust.
“Ljudi su, kao i svi drugi”
General Olujić potvrđuje da nisu utvrđeni propusti u psihološkoj struci, a koji bi bili povezani s ovim samoubojstvima, te da se psihotestovi provode redovito, ovisno o vrsti vojničkog posla. Otkriva, međutim da samoubojstva unutar vojnog sustava nisu, nažalost, nepoznanica. U usporedivom razdoblju u odnosu na brojčano stanje HV-a, dakle u zadnjih petnaest godina, samo je 2011. prošla bez samoubojstva vojnika. Prošle 2020. bilježe jedno samoubojstvo i jedan pokušaj, no vojnik je reanimacijom spašen jer se to dogodilo unutar vojnog objekta. U prosjeku, crna statistika kaže da se godišnje u HV-u dogodi između jednog do čak 4 samoubojstva unutar profesionalnog sastava.
Počinitelji zadnje serije od 5 samoubojstava nisu ni na kakav način povezani, o čemu je novinarima govorio i predsjednik države i Vrhovni zapovjednik Zoran Milanović rekavši da “kauzalna povezanost između slučajeva ne postoji”. Kaže, pak, da su “to nažalost stvari koje se događaju, osobito u ovako psihološki uzdrmanom periodu. Vojnici su ljudi kao i svi drugi, imaju obitelji, probleme, dugove. Znam dosta o tragedijama koje su se dogodile i pričekat ću još malo prije nego što kažem svoj sud o ovim tragičnim događajima”. Dodaje da su priopćenja iz MORH-a o tim slučajevima “razumna”.
O tragičnom nizu samoubojstava oglasio se i ministar obrane Mario Banožić sa službenog puta u SAD-u.
“Duboko potresen nesretnim događajima koji su u posljednje vrijeme pogodili HV, izražavam najdublje izraze sućuti obiteljima, prijateljima i kolegama preminulih hrvatskih vojnika. Gubitak svakog pripadnika Hrvatske vojske veliki je gubitak za sustav”, izjavljuje ministar i najavljuje razvoj programa za prevenciju ovakvih izvanrednih događaja. No psiholozi znaju da je gotovo nemoguće prevenirati i spriječiti onoga tko čvrsto odluči oduzeti si život. Samoubojstva su stoga brojna i u Hrvatskoj ih se godišnje dogodi čak oko 700. Prošle godine bilo ih je nešto manje, 566.
>> Pogledajte i ovaj video - Miroslav Škoro iznenada objavio: Povlačim se sa svih dužnosti u Domovinskom pokretu
Vojska nije za svakog