Ja i kći nemamo kamo. Bitno mi je da je ona odjevena i sita

Bez krova nad glavom prije nekoliko dana ostala je nezaposlena samohrana majka Mirsada Mahmutagić iz Siska. Kamo će sada sa svojom 2,5-godišnjom djevojčicom Amirom, ne zna ni sama.

Smanjili joj naknadu

Amirina oca napustila je jer je imao problema s alkoholom. Iako je nekoliko dana provela u roditeljskom domu, tamo ne može ostati jer se u malom stančiću već stiska šest osoba, pa za nju i Amiru mjesta jednostavno nema. Nema ni prijatelja kod kojih može privremeno odsjesti. Posjednje tri godine provela je u tzv. samačkom stanu, a da mora izaći naložili su joj prije desetak dana.

– Nisam platila stanarinu posljednjih pet mjeseci, nisam imala od čega. Imam samo 1.800 kuna primanja mjesečno, a stan i režije stajali su me 1.200 – objašnjava Mirsada. Ne bježi od obveza, ali traži nešto prihvatljivije s obzirom na svoje mogućnosti.

– Prije sam si mogla priuštiti stan jer sam imala veću socijalnu naknadu, no ona se smanjila na 300 kuna jer sam počela dobivati alimentaciju od 1.200 kuna. Pored toga dobivam još 300 kuna dječjeg doplatka i od toga živimo – kaže 24-godišnjakinja. Nije, kaže, imala ni da plati dio troškova za stan, jer se morala brinuti da kćeri ništa ne nedostaje.

– Bitno mi je samo da je ona sita i odjevena, samo do toga mi je stalo – kroz suze pričala je Mirsada. Posao je pokušavala naći, ali nagluhu osobu nitko ne želi zaposliti. Po struci je pomoćna kuharica, ali odavno je izgubila nadu da će u toj profesiji ikada raditi. Predala je molbu Gradu Sisku za socijalni smještaj, no kaže kako su joj poručili da praznih stanova nema.

– Ne znam kako ih nema, kad znam za nekoliko u kojima nitko ne živi – tvrdi mlada majka.

Odgovor nije stigao

Na novinarski upit kako mogu pomoći Mirsadi Mahmutagić, odgovor iz Grada Siska nije stigao. Bila bi i podstanarka, ako ju je netko voljan primiti. I dok čeka da joj se sreća osmijehne, sa strepnjom očekuje noć jer ne zna hoće li je provesti gledajući u zvijezde ili četiri zida i strop.

– Bojim se zbog svega da mi ne oduzmu Amiru, ne bih to preživjela – uplašeno će Mirsada. Institucijama će se obraćati i dalje i boriti se do kraja da svojoj curici osigura dobar život.