'Ja ponekad ispovijedam, a velečasni vozi autobus'

Pa kaj bu nas velečasni Dragec vozil?! – upitala je zbunjena žena Nikolu Kolara, profesionalnog vozača autobusa koji je mirno sjeo na suvozačevo mjesto. - Je, to vam je tak, draga gospođo. Ja ponekad ispovijedam umjesto njega, a on ponekad vozi umjesto mene!

40 km/h po osobi
Smijeh se prolomio plavo-bijelim autobusom s natpisom „Rim“ koji je tog jutra krenuo sa zagrebačke remize. Još se u ušima nisu stišali zvuci rulanja invalidskih kolica, štaka i onih teških i lakših koraka po asfaltu, a već je uslijedila druga salva smijeha, pa treća. I tako svih 13 sati vožnje prema 1000 km udaljenom Vječnom gradu, kamo je vlč. Dragutin Goričanec poveo 40-ak hodočasnika. Molitve su smjenjivale viceve, vicevi molitve, a njih urnebesne zgode iz života svećenika, koje su i onima kojima je život namijenio najteži put vratile osmijeh.

– Sjećam se - pričao je velečasni u mikrofon jureći svojim busom. - Vozio sam 80 km na sat, kada me je čovjek kojeg sam povezao pitao: Velečasni, kaj nije pisalo da je dozvoljeno samo 40 km na sat?! Rekao sam mu: Je, ali to vam je po osobi!

Priče su se nizale, suze smijeha štrcale na sve strane, a velečasni nije posustajao: - Prošao sam kroz crveno i zaustavila me policija. Pita me policajac strogo: Pa kaj vi niste onaj velečasni koji vozi autobus?! Kažem ja, jesam. Hoćete da vas ispovjedim?! A on meni uzvrati: Ne, ne! I brzinom svjetlosti mi vrati dokumente. Eto vidite, Bog prašta i kad se prođe kroz crveno!

‘Fućkanje’ uz vino

Uz duhovite zgode i obvezne stanke za „fućkanje“ na kojima se častilo misnim vinom i zasvirala harmonika, Rim je stigao i prije umora. Nakon noći u Hrvatskoj kući Ivana Mertza, uslijedila su tri dana uzbuđenja. Unatoč kolicima i invalidnosti koja im svakodnevno uskraćuje mnoge životne putove, hodočasnici iz „plavo-bijelog“ autobusa bez ijedne su zapreke pred sobom i s osmijehom na licu uživali u obilasku bazilika sv. Ivana Lateranskog i sv. Marije Velike, Fontani di Trevi i čuvenoga Koloseuma. Sve to bila je uvretira za bijele mramorne ploče Vatikana na kojima je tisuće ljudi iz cijelog svijeta razdragano i nestrpljivo čekalo da im se, kao i svake srijede, obrati papa Benedikt XVI.

Ljubav i lijepe misli
- Prekrasno! Upravo mi je to trebalo, osjećam se super... – uzdahnula je slušajući Papin govor Kata Šantor, simaptična Slavonka koja je u invalidskim kolicima već 13 godina slušajući papin govor: - Kada sam mogla hodati, družila sam se svima. No, kad čovjek padne u kolica, sve se mijenja. Invalid može razumjeti invalida, zdrav čovjek - teško. Kroz ove ljude i udrugu Job pronašla sam novi smisao života. Hrvatska zastava koju su Dragecovi hodočasnici u znak prijateljstva omotali oko leđa Večernjakova reportera, na Trgu sv. Petra privukla je i mnogo drugih naših hodočasnika:

- Evo još mojih Hrvata! – vedro nas je pozdravio i bogoslov Darko Jelavić iz Ljubuškog, a potom i mladenci Danijela i Josip Karađa iz Zagreba: - Priuštili smo si vjenčanje iz snova!

Vratili smo se uvjereni kako iskrena vjera u sebi nosi samo ljubav, prijateljstvo i lijepe misli!