Masakr u američkom gradu Newtonu, kada je 20-godišnji Adam Lanza ubio 26 ljudi, uključujući 20 djece i vlastitu majku, pa potom presudio sebi, potresla je SAD i cijeli svijet. Lanza je bolovao od Aspergerovog sindroma, blažeg oblika autizma. To je nagnalo Lizu Long, spisateljicu i autoricu bloga "The Anarchist Soccer Mom" koja ima 13-godišnjeg autističnog sina, da progovori o svom iskustvu s tom bolesti. Priča je njezin doprinos dijalogu o mentalnim oboljenjima.
Long se prisjeća događaja koji se dogodio tri dana prije masakra u Newportu, kada ju je sin (autorica navodi pseudonim Michael) nazvao "glupom kujom" jer ga je tražila da u školu nosi odgovarajuće hlače. Nekoliko tjedana prije zaprijetio je da će ubiti nju i sebe kada ga je zamolila da vrati knjige u knjižnicu. Za kaznu mu je uzela videoigre.
"Skočit ću iz auta i ubiti se"
"Živim sa sinom koji je mentalno bolestan. Volim svog sina, ali me užasava", piše Long.
Obitelj još uvijek nije potpuno sigurna od čega Michael boluje. Nadaren je učenik, ima visok kvocijent inteligencije te se odlično ponaša kada je raspoložen. Međutim, nemoguće je predvidjeti kada će ga nešto izbaciti iz takta.
"U višim razredima osnovne škole počeo se ponašati prijeteće i sve čudnije. Odlučili smo ga ubaciti u najstroži program ponašanja u okrugu, gdje djeca koja ne mogu funkcionirati u normalnim učionicama mogu iskoristiti pravo na besplatno čuvanje od 7.30 do 13.50 od ponedjeljka do petka sve dok ne napune 18. Tijekom jutra nakon incidenta s hlačama Michael se nastavio svađati sa mnom dok smo putovali. Povremeno bi se ispričavao i djelovao kao da mu je žao. Baš prije no što sam skrenula na školsko parkiralište rekao je 'Gle, mama, stvarno i je žao. Mogu li danas dobiti video-igre natrag?'. 'Nema šanse', rekla sam mu. 'Ne možeš se ponašati kao što si se ponašao ovo jutro i očekivati da ćeš svoje elektroničke povlastice dobiti tako brzo'. Lice mu je postalo hladno, a oči pune nakupljenog bijesa. 'Onda ću se ubiti', rekao je. 'Odmah ću skočiti iz auta i ubiti se'", prepričava Long.
Više ne vjeruje obećanjima
Nakon incidenta s nožem rekla mu je da će ga odmah i bez pogovora odvesti u mentalnu bolnicu ako opet upotrijebi iste riječi. Sada je to obećanje i ispunila, no Michael je ispred bolnice poludio, počeo se derati i gristi majku.
"Policija je brzo došla i odnijela mog sina u bolnicu dok se on derao i udarao. Počela sam se tresti, a suze su mi ispunjavale oči dok sam ispunjavala papire", piše Long. Michael je danima tvrdio da je lagala i sve izmislila. Kada ga je prvi dan nazvala rekao je da je mrzi i da će joj se osvetiti čim izađe. Do trećeg dana već se smirio, ispričavao se i obećavao da će ozdraviti.
"Godinama sam slušala ta obećanja. Više im ne vjerujem", piše Long, i dodaje:
"Trebam pomoć. Ovaj je problem prevelik da bih ga sama riješila. Ponekad nema dobrih opcija. Samo se molite za milost i uvjerenje da će sve imati smisla. Ovu priču dijelim jer sam ja majka Adama Lanze. Ja sam majka Jamesa Holmesa. I ovi dječaci – i njihove majke – trebaju pomoć. Nakon još jedne strašne nacionalne tragedije lako je govoriti o oružju. No vrijeme je da progovorimo o mentalnoj bolesti".
Odlučili smo ga ubaciti u najstroži bihevioralni program u okrugu...... Molim autora članka da nam objasni kakav je to program. Znam što znači riječ na engleskom "behavior", no što znači ovo što je on napisoa i još deklinirao nemam pojma. Pretpostavljam da ne zna ni on sam, zato i je tako napisano.