'Ja sam Srbin, no imam i francusko državljanstvo. Za Le Pen volontiram'

Francuzi danas biraju predsjednika ili predsjednicu, osmog, odnosno prvu od uspostave Pete Republike 1958., no ovi su izbori bez sumnje značajniji od prethodnih, ne samo za Francusku nego i za Europsku uniju, ali i svijet.

Suverenistička, anti-EU i anti-NATO kandidatkinja, desničarka Marine Le Pen u drugom krugu suprotstavlja se Emmanuelu Macronu, proeuropskom neoliberalnom političaru koji za sebe kaže da nije ni lijevo ni desno. Doduše, nakon toga je ustvrdio da to nije nikada rekao. Političar o kojem se, za razliku od njegove suparnice, do isticanja kandidature u javnosti nije znalo mnogo. Zapravo, gotovo ništa. Marine Le Pen, s druge strane, u predsjedničku je trku ušla kao kandidatkinja i predsjednica Nacionalne fronte koju je naslijedila od svog oca, Jean-Marie Le Pena, a skupa s time i negativan imidž koji ta stranka ima u dobrom dijelu Francuske. Marine Le Pen prije nekoliko se godina posvađala s ocem i izbacila ga iz njegove vlastite stranke u kojoj je uspio ostati počasni predsjednik tek nakon sudskog spora. S njim je i započeo naš jednotjedni predizborni boravak u Francuskoj.

– Patriotizam znači ljubav prema domovini. Nacionalizam ljubav prema svojoj naciji. I ni u jednom ni u drugom nema ničeg lošeg – zagrmio je 88-godišnji Jean-Marie Le Pen s tribine ispod spomenika Ivani Orleanskoj gdje tradicionalno polaže vijenac već desetljećima. Nekoliko tisuća njegovih pristaša oduševljeno je skandiralo, a stari se Le Pen tek zagrijao, no u jednom trenutku “pukao” je razglas, a hladni vjetar sa Seine odnio je listove papira s napisanim govorom posvuda. Le Pen se nije dao smesti, nastavio je bez razglasa koji ni nakon pola sata nisu uspjeli osposobiti, a iz publike su se čuli uzvici: “Sabotaža! Sabotaža!”. Bila doista sabotaža ili ne, Jean-Marie Le Pen nije više imao razglas.

– Čudi vas ovo? Mene ne. Nimalo nakon svega što proživljavamo u “demokratskoj” Francuskoj – kazao nam je Alain Escada, stari znanac i predsjednik katoličke laičke udruge Civitas koja je nedavno prerasla u političku stranku i odmah čvrsto stala uz politiku starog Le Pena.

– Mislim da Marine nema šanse dobiti ove izbore. Kampanja joj je bila loša, previše se trudila svidjeti establišmentu, eliti i medijima. Bila je premekana, a ovih je pet-šest dana premalo da se da slika promijeni – zaključio je na početku i nastavio: “Naravno, svim srcem navijam za nju, no ključni će ionako biti parlamentarni izbori u lipnju na koje izlazimo i mi skupa s novom strankom Jean-Marie Le Pena.”

Komentirao je i našu konstataciju kako je vrh Katoličke crkve u Francuskoj poručio biračima da glasuju za Macrona: “Točno, samo je jedan biskup dao nešto drugačiju izjavu. Nije imenovao izravno nikoga, no iz konteksta su vjernici mogli zaključiti da je on za Marine Le Pen. Ostali ili otvoreno podržavaju Macrona ili se ne oglašavaju. No što očekivati kada su svi oni pod papom Franjom koji se javno zalaže za globalizam, otvorene granice i ravnopravnost religija.”

S očeva skupa jurimo prigradskim vlakovima na veliki skup njegove kćeri koji se održavao izvan Pariza. Zanimalo nas je i tko su glasači Marin Le Pen u Parizu, gradu gdje po anketama ima najmanje pristaša.

Jake policijske i snage žandarmerije potpuno su zatvorile krug oko paviljona na velesajmu u Villepinteu, sjeveroistočno od Pariza. Na nekoliko kontrolnih točaka sve se pregledava detektorima za metal, pretresaju se pridošli, torbe, a neke pripadnice ljepšeg spola čak su zamoljene da otkopčaju jakne ili ogrtače. Očito paze da im se ne provuku pripadnice Femena, zaključujemo. U ogromnoj dvorani u kojoj je održan skup bilo je, kasnije su nam rekli policajci, između 10 i 15 tisuća pristaša Nacionalne fronte. S nekima od njih smo nakon skupa, na kojem je Marine Le Pen očito odlučila zaoštriti retoriku, porazgovarali.

– Glasamo za Le Pen – jednoglasno su nam odgovorila dvojica mladića noseći francusku zastavu.

– Macron je samo nastavak loše politike Sarkozyja i Hollandea, ali je i od jednog i drugog manji kapacitet što doista treba moći biti. Marine Le Pen i njena opcija još nisu bili na vlasti, a njen nam je program blizak po svim točkama – naročito po pitanjima državnog suvereniteta, odnosa s EU, a posebno stoga što namjerava zaustaviti poplavu imigranata koja prijeti potpuno ugušiti Francusku – zaključuju Nikolay i Agon. Agon je u Francusku došao prije 17 godina iz Albanije, a Nikolay je iz Rumunjske došao u Pariz kada mu je bilo 14. Obojica rade i plaćaju porez, naglasili su, i zahvalni su Francuskoj što ih je primila.

Svoju zahvalnost Francuskoj, ne samo podrškom nego i djelom, svakodnevno svjedoči i Dragan Marković s kojim smo se našli prethodne večeri, odmah po dolasku, na terasi jednog lokala na Pigalleu.

– Ja sam Srbin, no imam i francusko državljanstvo koje sam krvavo zaslužio u Legiji stranaca. Kada sam izašao iz Legije, kao i većina nas, okušao sam se u zaštitarskom poslu, imao svoju firmu, no konkurencija je stalno rušila cijene tako da sam se prebacio u druge poslove. Sada trgujem automobilima, instruktor sam ruske borilačke vještine systema, održavam seminare, a za Nacionalnu frontu i Marine Le Pen radim volonterski jer ne želim da Rothschildov potrčko Macron postane predsjednik – objasnio nam je Dragan.

– Štitim nju i dužnosnike njene stranke na predizbornim skupovima, a noću štitim i volontere dok lijepe njezine predizborne plakate jer su neprestano izloženi napadima. Posebno u siromašnijim četvrtima Pariza gdje je puno imigranata.

Pesimizam i teorije zavjere

Dan kasnije nalazimo se s francuskim novinarom, piscem i geopolitičkim analitičarom Jean-Michelom Vernochetom. Ni on, kao ni Escada, ne vjeruje u pobjedu Marine Le Pen. Navodi otprilike iste razloge: njenu lošu kampanju, ali i, kako kaže, medijsku kampanju koja se vodi protiv nje.

– Macron je hologram Hollandea i produkt globalističkog lobija. Bankar koji je s neba upao u vladu socijalista pa iz nje izašao da bi ga pripremili i izvukli kao džokera iz rukava pred izbore. I socijalisti s Hollandeom i republikanci, prvo sa Sarkozyjem, a sada i s Fillonom, toliko su se iskompromitirali da su vladari iz sjene morali na brzinu izmisliti drugu marionetu. No uz podršku medija uspjeli su ga ugurati u drugi krug, a čini se i u predsjedničku palaču. S druge strane, bojim se da u Francuskoj više ništa neće biti isto – pobijedi li nekim čudom Marine Le Pen, isprovocirat će se nemiri, dovest će se zemlju na ili čak preko ruba građanskog rata – prognozira Vernochet.

– Pobijedi li Macron, Francuska će se strmoglaviti, elite izolirati od naroda i zemlja bi mogla potonuti u kaos – pesimistično je zaključio. Spomenuli smo mu ime jednog poznatog francuskog disidenta s kojim smo se željeli naći i s kojim smo još iz Hrvatske uspostavili kontakt.

– Poslat ću mu e-mail čim se vratim kući i preporučiti vas kao svoje prijatelje – obećao je.

Poruka je, dan kasnije, bila kratka: “Budite ispred ulaza u crkvu Saint Germain des Pres, odmah vam je kod postaje metroa, u 14.30. Netko će doći po vas.”

I došao je. Tridesetogodišnjak, dvometraš, pristupio nam je vrlo uljudno i pitao: “Vi idete k Alainu? Ja sam njegov tjelohranitelj, pođite za mnom.” Slijedili smo ga do 50-ak metara udaljenog ulaza i kroz dvorište ušli u studio iz kojeg emitira Alain Soral – novinar, urednik, scenarist, politički aktivist i prije svega poznat u Francuskoj kao oštri kritičar vlasti i establišmenta. Iz studija emitira svoju web radiopostaju i uređuje stranicu Egalité et Réconciliation (Jednakost i pomirenje) na kojoj objavljuje svoje videokomentare i tekstove. Zbog nekih je i sudski gonjen, a trenutačno je pod uvjetnom kaznom zbog objavljivanja uvredljivih karikatura. Protiv njega se trenutačno vodi 40-ak sudskih postupaka, više je puta bio fizički napadan, ljudi u crnim fantomkama prebili su ga bejzbolskim palicama. Alain Soral čovjek je živopisne biografije – bio je i član francuske Komunističke partije iz koje je prešao u Nacionalnu frontu jer, kako je rekao, Komunistička je partija samo lažno lijevo krilo socijalista i republikanaca i ne zalaže se za prava radnika i običnih ljudi. Bio je i savjetnik Marine Le Pen, no razišao se i s njom. Nedavno je, u jednoj emisiji koja se emitirala uživo, bio gost s njenim glasnogovornikom. Ustao je nakon kratkog vremena i izudarao ga pred kamerama. Optužuju ga naročito za antisemitizam jer gorljivo objašnjava svojim čitateljima i gledateljima kako cionisti vladaju Francuskom.

– I ja mislim da Marine nema šanse. Cijeli je sustav protiv nje. Izbore su namjestili još u prvom krugu, a sada će biti još bezobzirniji. Izbore operativno odrađuje ministarstvo unutarnjih poslova koje potpuno kontrolira François Hollande. Već su i priznali da je tiskano pola milijuna dvostrukih biračkih iskaznica, dakle isto je toliko ljudi moglo glasovati dva puta. Njezini materijali nisu dospjeli do Francuza izvan Francuske i na prekomorskim teritorijima. Raznim je makinacijama u prvom krugu pokradeno oko 6 milijuna glasova – uvjeren je Soral koji nam se pridružio u studiju.

– Nekako bismo to prihvatili da je riječ o nekoj afričkoj državici, ali u Francuskoj? – čudimo se.

– A tko je Afrikance naučio izbornim prijevarama? Mi Francuzi – smije se.

– Marine Le Pen napravila je stratešku pogrešku krenuvši oštro prema muslimanima koji čine znatan dio biračkog tijela, a istovremeno se pokušavala dopasti establišmentu koji je potpuno premrežen cionistima. Jednostavno nije definirala tko je, zapravo, pravi neprijatelj. Istovremeno, oni su proizveli Macrona koji je obična lutka – objasnio je.

Što manji poraz

– Francuskoj slijedi kaos, ali kontrolirani kaos. A kontrolirat će ga, jasno, stvarni vladari Francuske. Neće to biti građanski rat ili revolucija, već puno horizontalnih sukoba – siromašni muslimani protiv siromašnih kršćana, sirotinja koja je na političkoj desnici protiv istih takvih s ljevice, zaposlena protiv nezaposlene sirotinje… Terorističkim napadima pod lažnom zastavom omogućit će stvaranje totalitarne države u kojoj će snage reda štititi njih od naroda. A njima gore dovoljno je da kontroliraju administraciju, policiju i vojsku i, što im je oduvijek najvažnije, financije. Francuske tvrtke u Francuskoj se zatvaraju, radnici ostaju na ulici, a proizvodnja se premješta u zemlje s jeftinijom radnom snagom, u Poljsku, Rumunjsku… – nastavio je Soral. Na našu konstataciju kako bismo, da smo Francuzi, nakon ovog njegova ekspozea ozbiljno razmišljali o bijegu u neku drugu zemlju, s osmijehom je odgovorio: “Ja već imam stan u Mađarskoj.”

I unatoč tome što su svi s kojima smo razgovarali, pa i oni na strani Marine Le Pen, redom zaključili kako će Macron pobijediti, pristašama desnice najvažnije je da ona izgubi sa što manjom razlikom.