'Ja sam tražio stečaj Zavoda, a za propast 
su krivi i radnici'

Davorin Gajnik, bivši čelnik Imunološkog zavoda, ovih je dana u centru prepucavanja politike i radnika zbog odgovornosti za stečaj te tvrtke. Gajnik govori je li postupio pravilno, je li ovakav scenarij bio neizbježan i tko je kriv.

Zašto ste poslali Imunološki zavod u stečaj, je li to bila odluka vlasnika ili vaša te zašto ste naknadno predali žalbu na predloženi stečaj?

Stečaj je bio moja odluka jer je to bilo jedino zakonsko rješenje nakon što je bilo očito da gubitkom dozvola gubimo prihode i da isplata plaća postaje upitna. A žalbu sam podnio zbog pritisaka. Bilo je samo pitanje vremena kada ćemo postati blokirani.

Tko je radio pritisak, država ili radnici?

Ne bih odgovorio.

Biste li i sada postupili isto?

Da, jer je to sukladno zakonu. Reagirati je trebalo puno godina prije pa ja nisam mogao ništa bolje napraviti.

Tko je kriv

Ministar Vrdoljak tvrdi da sud treba prihvatiti žalbu na stečaj, ministar Linić da se stečaj nije trebao otvarati...

Stečaj je otvorio Trgovački sud na temelju dokumenata koje sam proslijedio. Ne znam zašto bi izvršna vlast bila iznad sudske. Mislim da to nije pametno. Sud se može jedino očitovati na žalbu, ali ne znam što bi se time dobilo. To bi bila kupnja vremena. Svi se čude što je stečaj pokrenut, kao da Zavod ima novca. Od 8. svibnja prošle godine ostali smo bez 70 posto prihoda, a cijelo vrijeme, iako je radilo samo 40 ljudi, svih 190 primalo je pune plaće.

Tko je kriv za stečaj?

Sve vlade od samostalnosti Hrvatske, nadzorni odbori i uprave, dakle i ja, a dio je odgovornosti i na radnicima.

Dakle, drugog rješenja nije bilo?

Ne, i to je trebalo biti jasno još 1998. kada je izgubljena licencija Svjetske zdravstvene organizacije za izvoz cjepiva. Prošle godine izgubljene su dozvole HALMED-a za dva cjepiva, a da nije pojačan nadzor nad Agencijom, te dozvole bile bi oduzete i prije, no nisu jer se je štitila domaća proizvodnja. Ali na pogrešan način. Da to HALMED nije učinio prošle godine, mogli su i oni sami ostati bez licencije od svoje nadležne institucije. Štoviše, uvjeti poslovanja popravili su se lani, a da se je ulagač našao prije, sada bi bilo drugačije. U tehnologiju se nije ulagalo 20 godina.

Neki tvrde da je novca bilo dovoljno za isplatu plaća do ljeta, neki za tri mjeseca. Koja je stvarna situacija?

Za veljaču više ne bismo imali novca za isplatu plaća. Jer zbog gubitka dozvola više nije bilo posla za sve zaposlenike. Rezerve su se iscrpile i jasno je bilo da bez ulaganja opstanka nema. A za to je trebalo najmanje 200 milijuna kuna. Taj novac budući potencijalni investitor mora imati.

Država više nije htjela dati novac?

Pretprošle godine država nam je dala 43,3 milijuna kuna i ima zalog na našu imovinu, dok manji dio zaloga ima i Vaba banka. Oni se i mogu namiriti u stečaju, dobavljači ne, a radnici bi dobili otpremninu u visini šest plaća.

Trošak za HZZO

JGL već dulje pokazuje interes, no govori se da je stečaj namješten kako bi ta tvrtka jeftino kupila Zavod?

Nije istina jer JGL već dugo ima interes ulaganja, a sada je i teže. Tko god da krene u proizvodnju cjepiva za koja su nam oduzete dozvole, bit će potrebno veliko ulaganje i najmanje dvije do tri godine posla. Kod virusnih cjepiva mislim da bi se trebala država zadržati kao suvlasnik. Dakle, može postojati partnerski odnos države i privatnika tako da država daje sojeve za viruse, a privatnik novac. O modelu sam već i razgovarao s g. Usmianiem. Ako se ne pobrinemo za taj dio, onda ćemo ostati i bez dozvole za virusna cjepiva koja istječu sljedeće godine.

JGL vidite kao jedinu opciju?

Ne vidim drugu tvrtku, osim fondova, možda FGS-ovi...

Proizvodnju smo izgubili, kakve su posljedice?

Situacija je takva da su naši proizvodi ionako na tržištu bili cjenovno podcijenjeni, a prema informacijama koje imam, svi registrirani trgovci tj. proizvodi pripravaka iz krvne plazme, koji su skinuti s liste HZZO-a, skuplji su 50 pa do 100 posto. Prema računici, sada će HZZO, koji je i najveći bivši dioničar Zavoda, u dvije godine platiti cijenu jednaku cijeni tvornice za preradu krvnih derivata. Riječ je o 75 do 80 milijuna kuna.

>> Imunološki zavod odlazi u stečaj, no ima prilike za spas