Nije u šoldima sve, ali na Jadranu se više nema što tražiti bez debelog novčanika. Svake godine debljeg i tako do daljnjeg. Cijene diktira potražnja, a naš turizam cvjeta. Ljetovanje je zbog toga poskupjelo po svim osnovama; od smještaja, prijevoza i boravišne pristojbe, restorana, kave i sladoleda do tržnica.
Za 16 milijuna stranaca, koliko ih je lani bilo kod nas, nikakav problem. I skup(lj)a Hrvatska uklapa im se u kućne proračune. Europljani za putovanje izdvajaju jednu i pol mjesečnu plaću, što za naše najbrojnije goste Nijemce, recimo, znači 3000 eura. Od toga rado “gricnu” za još jedno vikend-putovanje, no i tada prosječnoj njemačkoj obitelji s dvoje djece dostaje za sedam dana hotelskog ljetovanja kod nas u špici, u hotelu s tri zvjezdice. Hrvati nemaju njemačku plaću i ljetovanje moraju planirati s prosjekom od šest i nešto sitno tisuća kuna. Mnogima je na vlastitom moru skupo, a puno sadržaja, osmišljenih za europske goste, našoj obitelji s 9000 kuna u džepu i nedostižno.
Lipanj kao srce sezone
– Lipanj kao da postaje špica... Planiramo na more početkom lipnja. Gledala sam Rabac, Lovran, Lošinj... Ništa bez tisuću eura za dvoje odraslih i malo dijete. Najjeftinije je u turističkom naselju pokraj Zadra, pet dana petsto eura – veli Zagrepčanka I. R.
Lani si je more, inače, priuštilo oko dva milijuna Hrvata, a čak svaki drugi hotel. Većina je, doduše, zaobilazila one najskuplje i birala tri zvjezdice, gdje za sedam polupansiona u špici treba oko 3500 kuna. I to ako se kupuje sada, a ne u špici. Pristupačniji zimmer frei izabralo je ljetos 420.000 Hrvata. Skupih pizza, kava... nitko nije ostao pošteđen.
– Upravo se tih malih poskupljenja moramo najviše bojati. Veliki se sustavi u pravilu ne zalijeću s cijenama. Ne mogu si profesionalci jednog Valamara, Plave lagune i sl. dopustiti pogrešne procjene. Ali zato “mali”, ugostitelji, trgovci i svi koji zarađuju u sezoni, često nisu tako razboriti... Naš je turizam i dalje tražen, no ne može se poskupljivati unedogled. Gdje je granica? Ovisi o potencijalu kupca, on postavlja granicu – upozorava Selimir Ognjenović, vlasnik ID Riva Toursa.
Za dio domaćih turista granica je prijeđena čak i izvan sezone. Što se tiče domaćih, upravo bi na to razdoblje trebalo ciljati, kaže prvi čovjek Atlasa Tomislav Varga.
Stimulirati domaće goste
– Rast cijena ne čudi, puno se ulagalo u hotele, a još ih uvijek nema dovoljno. No, zato u izvansezoni ima prostora za poigrati se cijenama i stimulirati domaće putnike. Naravno, imperativ su i sadržaji – napominje Varga.
U međuvremenu svakom prema dubini džepa. Dubrovnik, Istru, Lošinj..., gdje su neki od naših najskupljih hotela, mnogi će zaobići. Najjeftiniji hotelski smještaj, s dvije zvjezdice, naći će u Selcu, Crikvenici, Kraljevici, Dugoj Uvali... ili, recimo, u Baškom Polju. Jedni će se pokušati odmoriti u jeftinom zimmer freiju, drugi će za obiteljskih sedam dana u privatnom smještaju izdvojiti i dvadesetak tisuća kuna. Pri tom, kupce nalazi i odmor u predsjedničkom apartmanu u hotelu kojem sedam noćenja s doručkom stoji čak 105.000 kuna po osobi...
Za donedavnog vlasnika agencije, a sad predavača na Libertasu Ivana Pukšara antipatično visoke cijene mogu rastjerati nešto gostiju, ali nisu prijetnja sezoni.
– Izvanpansion je još uvijek jeftiniji nego u Italiji, Francuskoj, a dijelom i Grčkoj. Smještaj je nerijetko bolji nego u Španjolskoj ili Italiji. Osim toga, svake godine u svijetu je 80 milijuna novih turista. Dok brojevi rastu, sve je OK – kaže Pukšar.
@rightside: Tocno. Bijednici bu samo kvarili ugodjaj bogatunima. Nije ovo vise suga gdje nisi mogel zivjeti od djece sirotinje. Mora se znati tko je tko.