Grčka je ipak isplatila 450 milijuna eura rate kredita Međunarodnom monetarnom fondu i tako izbjegla bankrot, no novi anuiteti pristižu na naplatu. Već sutra tako vlada Alexisa Tsiprasa mora isplatiti oko 1,4 milijarde eura nakon dospijeća kratkoročnih obveznica, a onda nakon kratkotrajnog predaha u samo dva tjedna – od 5. do 19. lipnja – ukupno 6,7 milijardi eura duga MMF-u i imateljima državnih obveznica.
Taj novac Grčka – koja je posljednje rate duga vraćala usisavajući sva slobodna sredstva državnih institucija i jedinica lokalne samouprave u državnu riznicu – nema pa vlada poprilično suglasje oko zaključka da će zemlja, ako do tada ne dogovori novu tranšu pomoći s kreditorima, bankrotirati. Ti kreditori, predvođeni "prijateljskim" zemljama eurozone u zamjenu za novac zahtijevaju da grčka vlada provede oštre reforme (čitaj: rezove), upravo onakve zbog kojih je Tsipras i došao na vlast obećavajući da će s njima prestati. Razloga za ogorčenost Grka programom štednje, inače najradikalnijim takvim programom u novijoj ekonomskoj povijesti svijeta, ima. Slično hrvatskim imateljima kredita u švicarskom franku, i Grci su danas, nakon četiri godine štednje, dužni više nego što su bili na početku, ekonomija im se smanjila za trećinu, a nezaposlenost nikad nije bila veća. Ipak, ako je taj program međunarodne zajednice bio loš – a bio je – ni sami Grci nisu se pokazali puno uspješnijima u pokušajima da unaprijede ekonomsko stanje svoje države.
Naplata poreza i dalje je među najgorima u razvijenom svijetu, produktivnost rada jedva da se pomaknula od "pretkriznih" razina, a tržište rada, usprkos vojsci nezaposlenih mladih, jako rigidno. Grci su, ipak, posve fokusirani na međunarodnu zajednicu, ponajviše Njemačku, pa tako na reklamnim panoima atenskog metroa dominiraju plakati na kojima se zagovora naplata reparacija za štetu koju su u Drugom svjetskom ratu u Grčkoj počinili nacisti. Ipak, dok curi vrijeme za dogovor o Grčkoj, curi još nešto. Kapital se iz grčkih banaka polako ali postojano seli u inozemstvo. Prema podacima iz klirinškog Target2 sustava eurozone, samo od lipnja 2014. do veljače ove godine iz grčkih banaka povučeno je oko 60 milijardi eura. Nadodaju li se tome i posljednji mjeseci kad se taj efekt pojačao, ispada da je u manje od godinu dana 100 milijardi eura pologa povučeno iz grčkog financijskog sistema u druge države eurozone. Koliko tog novca je od grčkih štediša teško je reći, no projekcije se kreću između 30 i 60 posto. Čak i da je ta najkonzervativnija procjena, ispada da su Grci u inozemstvo spremili oko 30 milijardi eura, novac dovoljan da se otplati dobar dio duga koji stiže idućih godina
Koliko bi tih grčkih štediša, primjerice, kupilo 50-godišnje ili 100-godišnje državne obveznice uz minimalnu kamatu te na taj način pripomoglo stabilizaciji državnih financija i povratu nacionalne suverenosti iz kandži zlih međunarodnih kreditora? Odgovor na to pitanje možda je najbolje ilustriran podacima s grčkog tržišta automobila, gdje prodaja novih vozila raste već 20 mjeseci zaredom, a samo u travnju porasla je 47 posto. Umjesto državnih obveznica, Grci novcem povučenim iz banaka kupuju automobile – fizičku vrijednost koju nadolazeći bankrot neće moći umanjiti ili konfiscirati. Jedina je opasnost da ih netko spali ili razbije u nadolazećim demonstracijama lijevih i desnih grčkih patriota protiv stranih zlikovaca koji više ne žele kupovati dug njihove države.
Ova diskrepancija između deklarativnog domoljublja i materijalnog interesa nije svojstvena samo Grčkoj. Pitate li hrvatske građane, 90 posto njih smatra kako, primjerice, autoceste moraju ostati hrvatsko vlasništvo, 50 posto njih smatra kako bi ih trebali kupiti građani, no 70 posto ne bi u njih uložilo svoj novac. Kao i u Grčkoj, osnovno pitanje danas u Hrvatskoj jest doživljavaju li građani državu i njezin dug uopće kao svoju državu i svoj dug. Ako doživljavaju, svoje domoljublje u svrhu očuvanja nacionalnog suvereniteta i prosperiteta u idućem periodu moći će iskazati poreznom disciplinom i materijalnim odricanjem. A takvo domoljublje – koje košta – dosad baš i nije bilo popularno.
>>Grčka platila MMF-u 750 milijuna eura, sada su upitne plaće i mirovine
>>Trojka ima tri scenarija za Grčku, Atena demantira da uvodi paralelnu valutu
Nista mi necemo vratiti, ni kune, dok god ne osudimo izdajnike koji su unistili zemlju. Zapamtite, ni jedne jedine kune mi necemo vratiti. Dugovi ce se samo gomilati i kamatama mnoziti.