Reakcija Jakova Sedlara: Gospođo Baniček, stidite se!

Redatelj Jakov Sedlar poslao nam je reakciju na govor sisačke gradonačelnice  Kristine Ikić Baniček u šumi Brezovici u povodu Dana antifašističke borbe. 

Ikić Baniček u svom govoru kazala je da je "relativiziranje ustaških zločina otišlo tako daleko da neki samoprozvani antifašisti daju nagradu grada".

"Licemjerno dolazi tu među nas i polaže vijence, a nagrade daje ustaškim falsifikatorima kao što je Sedlar", poručila je sisačka gradonačelnica dok je zagrebački gradonačelnik Bandić sjedio u publici. 

Reakciju Jakova Sedlara na izjavu sisačke gradonačelnice prenosimo u cijelosti: 

GOSPOĐO BANIČEK – STIDITE SE!

Pošto se, po ne znam koji put, ponavlja ista laž s očitom željom da postane istina, prisiljen sam reagirati na dio govora sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček. Naime, u  današnjem obraćanju nazočnima, na obilježavanju Dana antifašističke borbe u Brezovici kod Siska, dotična je gospođa uvrijedila i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i mene. U stilu najrigidnije komunističke propagande (koja nema veze s antifašizmom) prozvala je zagrebačkog gradonačelnika da je dodijelio Nagradu grada Zagreba nekome tko u svome radu želi revidirati povijest i tko (ni više ni manje) brani fašizam! 

S gnušanjem i prezirom odbijam i pomisao da bih pokušao revidirati bilo što što počiva na provjerenim povijesnim činjenicama, a posebno da bih branio fašizam ili nešto slično. Nikada u svojih skoro 40 godina bavljenja filmom i kazalištem nisam ni pokušao nešto slično, bez obzira na to što sam obrađivao mnoge teme kojih se malo tko doticao. Bez obzira na to da li se radilo o biografijama Tuđmana, Stepinca, Tita, Pavelića ili teme Jasenovca, nije mi palo na pamet braniti nešto što bi imalo uporište u obrani nebranjivog, dokazanoga zla, a to je fašizam.

Pošto, na žalost, još uvijek živimo u državi koja mnogo toga iz svoje dalje i bliže prošlosti nije do kraja raščistila , u nekim svojim filmovima pokušavao sam postaviti pitanja na koja nitko do sada nije dao argumentirani odgovor. Samo pitanja, nikako odgovore, jer do njih je u našoj suludoj situaciji, vrlo teško doći. 

Nikada, niti u jednome svome radu, nisam pokušao revidirati činjenicu da je fašizam jedno od najvećih zala u povijesti. Nikada nisam pokušao veličati ili obraniti nikoga tko bi provodio ili zastupao ideje fašizma. Baš nikada.

Ono što sam niz puta napravio jest postavljanje pitanja za koja sam se nadao da bi možda mogla donijeti neke odgovore kojih do danas nema. Postavio sam takva pitanja i u filmu o Jasenovcu, ali nigdje nema moje tvrdnje da Jasenovac nije bilo mjesto ubijanja mnogih nevinih osoba različitih nacionalnosti. 

Nigdje nisam rekao ništa pozitivnog o ustaškome režimu, no jedno od postavljenih pitanja je i pitanje broja žrtava, jer u mnogim dosadašnjim radovima navodi se brojka od 700.000 stradalih, koju nitko od antifašista po profesiji iz Hrvatske, nije demantirao, pa tim brojem još uvijek masu Srbi preko svojih "Instituta za istinu".  Ono što, očito, najviše smeta gospođu Baniček i slične "antifašiste" jest moje postavljanje pitanja oko djelovanja Titovih komunista u Jasenovcu nakon 1945. Ima za to svjedoka, ima već i dosta dokumenata, ali nema priznanja nje i slične joj bratije. 

Žalosno je što ona i njezini "antifašisti" po profesiji ne žele priznati da je nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, njihov voljeni Tito odgovoran za ubijanja desetina tisuća nevinih hrvatskih ljudi. Onaj Tito kojega i danas spominju kao veličinu i moralnu vertikalu! Onaj Tito koji je, na osnovu dokumenata o svome djelovanju, bio i zaštitnik svjetski poznatih terorista i antisemit. To su činjenice koje gospođa Baniček i slični nikako ne žele priznati. Zbog svega toga, kada su u pitanju gospođa Baniček i slični, Krleža bi rekao da je "na satu ljudske povijesti otkucala ponoć".

Jer, gospođo Baniček i ostali  komunisti (ne-antifašisti, jer smo svi , koji smo normalni, uistinu antifašisti), bez obzira na to što vi rekli, Nagradu grada Zagreba dobio sam zbog svoga rada u protekloj godini, a on je činio i kazališnu predstavu i film na temu "Anne Frank" (s premijerama po Hrvatskoj ali i u USA, Sloveniji, Izraelu, Bosni i Hercegovini, Poljskoj, Japanu), film "Nisam se bojao umrijeti" (o domoljubnoj akciji Antona Kikaša 1991., koji je do sada vidjelo preko 50.000 gledatelja u Hrvatskoj, BiH, Europi i Americi), film "Snaga tišine" koji je prikazan u USA, Hrvatskoj i Europi te film "Pravednica Romkinja" (film o jedinoj Romkinji koja je dobila najviše izraelsko priznanje "Pravednik među narodima"). 

Vama i vašoj ideološkoj bratiji jedino je važno što sam se usudio dirnuti u jednoga od najvećih zločinaca u povijesti kojega nisam ja proglasio takvim, takvim su ga proglasile mnoge neovisne ankete u Engleskoj i u Europi.  Zbog izgovorene laži, trebali biste se stidjeti, iako mi se čini da u vama nema toga osjećaja, zaključio je svoju reakciju Jakov Sedlar.