Jakovini kredit dao Ivan Pavelić i postao šef Hrvatskih šuma

Ministar Tihomir Jakovina mogao bi postati rijedak primjer u hrvatskoj političkoj povijesti koji će zbog angažmana u politici ostati bez privatne imovine, za razliku od onih koji su se politikom okoristili. Iz dana u dan širi se priča o ministrovim kombinacijama s kreditima zbog kojih je založio dobar dio svoje imovine, a koji su ga, moglo bi se zaključiti, inspirirali i za neka imenovanja. Ivan Pavelić, predsjednik uprave Hrvatskih šuma i, prema Jakovininim riječima, njegov prijatelj iz djetinjstva kojeg je uz kontroverze sam imenovao u državnu tvrtku, isti je Ivan Pavelić koji je 2006. godine odobrio ministrovoj tvrtki 60.000 eura kredita dok je bio predsjednik uprave Helios Osiguranja. A nekretnina nije imala uporabnu dozvolu.

Osiguravajuće kuće bave se i kreditiranjem pa sam kredit nije sporan, ali u najmanju je ruku čudno da se mali poduzetnik iz Bukovlja uz silne banke na tržištu sjeti tražiti kredit u osiguravajućoj kući. Naravno, sve je to manje neobično ako na čelu osiguravajuće kuće sjedi prijatelj iz djetinjstva. Kad se spoji odobreni kredit i prijateljstvo, imenovanje Pavelića u Hrvatske šume, unatoč njegovim referencama i bogatom životopisu, upitno je i otvara prostor za zaključak da je posrijedi pristup “ruka ruku mije”. Pomaganje prijateljima nije loše kada su u pitanju privatne tvrtke, ali kada je riječ o političkom imenovanju vrijede druga pravila. Deblji kraj izvukao je Jakovina jer je njemu prijatelj pomogao s kreditom koji je osiguran hipotekom na gospodarske zgrade, dok imenovanje Pavelića u Hrvatske šume Jakovina nije osigurao kolateralom.

>> Jakovina skriva tko mu je za tvrtku u dugovima platio 400 tisuća kuna

Voćnjak bez voćaka

Sam Pavelić u odluci o kreditu ne vidi ništa sporno. Ipak priznaje da se sjeća Jakovinina kredita, ali tvrdi da je o njemu odlučivao kreditni i nadzorni odbor.

– Osiguranje Helios imalo je u to vrijeme 3500 partija kredita, a svaki od kredita odobravan je prema određenim kriterijima – kaže Pavelić za Večernji list pa napominje da kredit nije usluga nego ugovorni odnos.

Ministar Jakovina ne želi ništa komentirati, poruka je iz Ministarstva poljoprivrede i tu prestaje komunikacija ministra u problemima s javnošću. A javnosti, koja ga je i birala, ministar bi za početak trebao pojasniti tko je to kupio njegovu propalu tvrtku za 400 tisuća kuna. Naime, tvrtka je opterećena dugovanjima od 847.782 kune, od kojih više od 426 tisuća duguje dobavljačima. Na kraju 2011. godine nema podataka o dugoročnim obvezama, mada je kredit Helios izdao Jakovininoj tvrtki TJ-Prom na 20 godina, što je dugoročna obveza. U toj tvrtki koja je u blokadi 691 dan, a blokirale su je Banka Brod i Privredna banka Zagreb, najveća su imovina potraživanja nešto manje od 395 tisuća kuna, dok je materijalna imovina unesena u tvrtku opterećena kreditima i hipotekama.

Jakovina je uz kredit u Heliosu od 60.000 eura, sredinom ožujka 2006. podigao kredit od 97,250 tisuća švicarskih franaka kod PBZ-a i za taj kredit jamčio obiteljskom kućom i dvorištem od 1250 četvornih metara. Ni to mu nije bilo dovoljno pa je tijekom 2007. godine prepisao svoje poljoprivredno zemljište na tetu Simeonu Klepac koja je u Hrvatskoj poštanskoj banci podignula zatim hipoteku od 1 milijun kuna garantirajući s tih 29 tisuća četvornih metara zemlje tretirane kao voćnjak, mada voćki na njoj nema.

Na potezu Milanović

Zaigrao se ministar poljoprivrede s bankama i kreditima, a iz njih će se teško izvući jer njegova poljoapoteka u 2011. ima samo 60.000 kuna prihoda i dvadesetak tisuća kuna dobiti, čime se ne može pokriti ni rata kredita. Bez zaposlenih tvrtka TJ-Prom radi od 2008. (u financijskom izvješću spominje se naknada za zaposlene?!), a zadnja aktivna godina bila je 2007. kad je bilo milijun kuna prihoda i dva zaposlena s prosječnom plaćom od 1990 kuna neto. Ni tada Jakovina nije poslovao s dobiti, već sa 100 tisuća kuna gubitka. Kako je Jakovina dolazio do kredita i na što ih je trošio kad su iza njega ostali dugovi prema dobavljačima, državi i hipoteke na nekretnine, pitanje je kojim se moraju pozabaviti knjigovodstveni forenzičari. Je li sposoban voditi resor poljoprivrede nakon ovakvih performanca s poljoapotekom, pitanje je o kojem bi premijer Milanović morao razmisliti.