Krimskim poluotokom posljednjih dana kruži vic koji glasi otprilike ovako: “Kaže Vladimir Putin svom prijatelju Leonardu di Capriju da ne bude tužan. ‘Kad osvojim svijet, ja ću ti osobno dati Oscara iz vitrine onog gada McConaugheya’”. Ovaj vic, kažu upućeni ukrajinski domoljubi, ne treba glasno izgovarati u Jalti, gradu na južnoj obali Krima, koji je u povijesti ostavio trag kao sjedište konferencije na kojoj su prije točno 60 godina trojica lidera – Winston Churchill, Franklin D. Roosevelt i Josif Visarionovič Staljin, u veljači 1945. crtala poslijeratnu kartu svijeta. Kao što se proteklih dana moglo čuti da će o mogućem ratu odlučivati građani na ulicama Krima, tako se među vodećim “opinion makerima” poput britanskog Guardiana provukla teza kako se može očekivati, budu li o miru odlučivali ključni svjetski igrači – lideri istoka i zapada, da će za pregovore iz povijesnih razloga biti odabrana Jalta.
Ovo crnomorsko ljetovalište sa 300 tisuća stanovnika posljednjih je dana izmijenilo vizuru mirnog turističkog središta i pretvorilo se u utvrdu proruskog pokreta bez gotovo ijednog glasa koji bi zagovarao pripadnost Ukrajini. Ili ga se barem ne može čuti. Ali zato se može čuti distorzija zvukova koju, ususret predstojećem referendumu o budućnosti Krima, proizvode aktivisti kampanje, ali i obični građani formirajući duge povorke ulicama središta grada, mašući zastavama i izvikujući: “Rusija! Rusija!” Prolaznicima dijele pamflete u čijem zaglavlju stoji jasna poruka: “Došlo je vrijeme da vratimo svoje ime: recimo ‘ne’ Ukrajini, recimo ‘da’ Rusiji”.
Da ne bude kao SFRJ
Najgrlenija među njima je Marina Zabrodskaja, 55-godišnja majka troje djece, koja ulicama korača umotana u rusku zastavu. Osjeća zanos zbog boljih vremena koja dolaze jer, ako se nju pita, ishod referenduma posve je izvjestan. “Krim želi biti dijelom Rusije kojoj pripadamo povijesno i kulturno. Dostojevski, Čehov, naši slikari i naši astronauti, mi smo jedan narod, jedna duša”, govori naša srčana sugovornica, dok okupljeni odobravaju svaku njezinu riječ.
Na spomen Hrvatske, Marina osjeća da mora poentirati sljedećim riječima: “S velikom tugom pratili smo raspad Jugoslavije u krvi i ne želimo da se tako nešto ponovi. A ponovit će se bude li nas netko tjerao da živimo u Ukrajini”. Svi okupljeni slažu se da ovdje nitko ne želi oružani sukob, žele samo mir. Teza o mogućoj mirovnoj konferenciji koja bi se održala baš u Jalti ne zvuči im nerazumno.
“Mislim da je realno, u tome bi bilo snažne simbolike. Ali za tim stolom, ako se nas građane pita, tema razgovora treba biti samo jedna: Nova Rusija. Želimo novu kartu svijeta u koju treba ucrtati Krim i istočnu Ukrajinu koje bi činile savez s Rusijom, Kazahstanom i Bjelorusijom. Bila bi to pobjeda za slobodu i demokraciju”, govori Marina uime okupljenih građana. Pitamo hoće li se s takvom novom preraspodjelom ikada složiti vlada u Kijevu, a oni odgovaraju uglas: “Vlada u Kijevu nije zauvijek, osim toga, oni nisu ničija vlada, oni su hunta”.
(Foto: Reuters/Pixsell)
Potom pitamo u kakvu su se raspoloženju na Jalti pratila događanja na kijevskom Majdanu. “Nismo jeli, nismo pili, nismo spavali, samo smo u krugu obitelji buljili u televizor ne vjerujući svojim očima što se tamo događa. Nitko u Jalti ne podržava fašiste s Majdana. Kakva invazija! Da nam Rusi nisu došli prije dva tjedna na Krim, ovdje bi bio novi Majdan. Hvala im za to! Kijev je danas naš glavni grad, ali nas zanima jedino Moskva”, kaže Marina Zabrodskaja, pa potom povede kolonu u počasni krug za žrtve Majdana – izginule policajce.
A na šetalištu uz more dvojica umirovljenika promatraju povorku s odobravanjem. Vladimir i Gligorij za sebe ne traže budućnost, ali je traže za svoju djecu i pritom je vide jedino u zajednici s Rusijom. Obojica su rođena na Jalti, kao i njihovi očevi i djedovi koji su ovdje živjeli i umirali.
Ruska krv u venama
“Kijev od nas traži da zaboravimo svoju povijest. Našim venama teče ruska krv”, govore. Slažu se da je moguće da Jalta bude odabrana kao mjesto gdje će se ponovno pisati povijest, ali vjeruju da je za pregovore sada već prekasno. “Kijev mora slušati glas naroda i napraviti ustupak građanima Krima. A posve je jasno što mi želimo”, kaže Vladimir koji pamti događaje otprije 60 godina kad su Jaltu pohodila tri velika državnika. “Tada mi kao dječaku nije bio jasan princip prema kojem se crtala karta svijeta, ali sada znamo da su presudni bili politički utjecaji. Zašto je za stolom bio Staljin a ne, recimo, francuski predsjednik? Zato što se zna koliki je utjecaj na svršetak Drugog svjetskog rata imala Crvena armija. E, zato se najviše mora pitati Vladimira Putina”, poentirao je starina. Ako prije nije bilo jasno zašto je Putin najprije zauzeo vojarne na Krimu, satjerao ukrajinske brodove u škripac pa raspisao referendum, sada je to savršeno jasno.
>> Narod tijelima brani dobro naoružane Ruse
>> Ekskluzivne fotografije iz Sevastopolja: Ruski vojni brod blokira ukrajinsku mornaricu
CIA i State Department zakuhali, pa zabrljali i sada ne znaju sto ce. Tesko im priznat da su zabrljali, a nije ih briga jer ce sve jadni Ukrajinci platiti. Nadajmo se da nece biti kao sto je bilo u bivsoj Jugoslaviji.