Ovo pišem kao neovisni saborski zastupnik na zamolbu niza Šibenčana, pa i članova obitelji moje žene, čiji je voljeni grad general Rahim Ademi sa svojim ratnicima obranio od razaranja, okupacije i vjerojatnog masakra. One rijetke čitatelje sklone zaboravu želim podsjetiti da je Rahim Ademi bio jedan od prvih "oficira" koji je napustio JNA i priključio se ZNG-u. Sudjelovao je u zauzimanju niza vojarni JNA u Šibeniku i okolici.
U jesen 1991. godine spriječio je prolaz tenkova i topništva JNA i srpskih paravojnih postrojbi preko Šibenskog mosta, a time i odsijecanje Krešimirova grada od ostatka Hrvatske. Iste godine unaprijeđen je u brigadira i među prvih je dvadeset časnika koje je odlikovao predsjednik Tuđman. Nakon toga ratno umijeće i junaštvo dokazao je u mnogim operacijama, u borbama na prvoj crti: "Maslenici", "Medačkom džepu", "Zimi 1994." i, konačno, "Oluji".
Ratni zločini za koje ga terete tužiteljstva Haaškog suda i Državnog odvjetništva RH vrlo su teški i o njima će pravorijek dati hrvatsko pravosuđe. No, ovo je neka vrsta otvorenog pisma glavnom državnom odvjetniku i Županijskom sudu u Zagrebu. Iako sebi ne umišljam da imam važnost ili snagu koju su imali predsjednik Mesić i bivši premijer Račan kad su pred Haaškim sudom (zastupao ih je dr. Goran Granić) davali jamstva za puštanje generala Ademija da se brani sa slobode, i sam činim isto: jamčim za generala Rahima Ademija! Jamčim da priznaje sud, da neće pobjeći, da će se odazivati sudu i da će prihvatiti svaku konačnu sudsku presudu.
To jamčim svojim položajem i čašću! Ako se dogodi bilo što suprotno, istog ću časa podnijeti ostavku na položaj saborskog zastupnika. Jamčim za generala Ademija jer sam siguran da je časnik i gospodin, a, uz to, i Albanac-Kosovar koji neće iznevjeriti povjerenje.
Upućujući ovaj apel, želim još jednom podsjetiti da je zadnji čas za pisanje nove optužnice protiv vrha zločinačke armije iz koje je Ademi pobjegao. Konačno, iako znam da postoji neovisnost pravosuđa, valjda i ona stara, još uvijek vrijedeća, jamstva Mesića, Račana i Granića nekog vraga vrijede u hrvatskom pravosuđu, kad su već vrijedila Haaškom sudu.