Hrvatskoj se prošli tjedan dogodio sudar svjetova. Sudar privatnoga i javnoga! Evo, ovih dana Šibenik bruji i na veliko komentira ponudu iz Kolumbije za kupnju njihova nogometnog kluba. Klub treba svježi novac, ulaganja. Totalno nebitno jesu li Kolumbijci u pitanju ili netko drugi. U pitanju je nečiji privatni novac. I onda slušam komentare, kažu dolje mnogi da što se ima klub prodavati privatniku, da sve što je privatno ništa ne vrijedi, da sve treba uzeti država! Glava me zaboljela od takvog načina razmišljanja! Živio Tito, živio socijalizam!
Istodobno dogodio se Janaf! Uhićen je njegov čelni čovjek koji je godinama preživljavao političke promjene i stranke, a i on je mijenjao stranke. Uhićena su i dva gradonačelnika i još njih desetak. A tu je i Josipa Rimac koja je pala u tešku depresiju nakon što je od kninske kraljice postala remetinečka pritvorenica. Kako ih tužitelji sumnjiče, počinili su kaznena djela trgovanjem utjecajem, davanjem mita, zbog korupcije, namještanjem javnih natječaja... Slučaj s Janafom samo je još jedan u nizu primjera koliko je nužno u Hrvatskoj što prije privatizirati gotovo sve gdje država ima svoje vlasništvo/suvlasništvo. Jer političarima treba iz ruku uzeti firme kojima se igraju i koje pljačkaju. Kažu neki da Janaf nije baš takav primjer jer da je do danas izuzetno profitabilan i da dobro puni državni proračun. No kako se onda dogodio Dragan Kovačević? I tko kaže da u privatnim rukama ne bi bio još bolji i profitabilniji?
Upravo na tom tragu bio je ovih dana i američki veleposlanik u RH Robert Kohorst koji iza sebe ima i veliko poduzetničko iskustvo, i koji ne prvi put našoj Vladi poručuje da treba agresivno nastaviti reforme, ne samo zbog privlačenja novih tvrtki i ulaganja nego i zbog povratka mladih inženjera koji su u potrazi za boljim radnim mjestima otišli raditi u inozemstvo, kako bi i oni dali doprinos gospodarskom rastu Hrvatske. Po njegovu mišljenju, Hrvatska će poduzimanjem reformi ostvariti veliki gospodarski potencijal, moći će kapitalizirati svoj središnji položaj u Europi, kao i vlastitu političku i financijsku stabilnost, povećati broj obrazovane radne snage i poduzetnički duh, a sve kroz privlačenje kapitala i tvrtki koji će potaknuti gospodarski rast. Kohorst je posebno naglasio da pandemiju koronavirusa ne treba koristiti kao ispriku za nečinjenje i onda je naveo stare naše boljke, a to je da se ulagači suočavaju s neučinkovitim i često nepredvidljivim pravosuđem, rigidnim radnim zakonodavstvom i pretjeranom birokracijom. I za kraj, smatra da Vlada mora smanjiti broj poduzeća u državnom vlasništvu, dodavši da su te tvrtke uglavnom dugotrajno neefikasne, a imaju značajan udio u gospodarstvu te predstavljaju "uteg" za snažniji gospodarski rast.
VIDEO Uhićen šef Janafa, DORH za kriminal sumnjiči više ljudi
Ali u tome hrvatskom sivilu pojave se nevjerojatno dobre vijesti iz privatnog sektora koji mnogima ne valja ništa. Prvo se strani mediji raspišu o tome kako bi koncern Volkswagen mogao prodati svoju marku luksuznih sportskih vozila Bugatti našemu Mati Rimcu. Vrhunac je učinio "Bild", najtiražnije njemačke dnevne novine, koji je u naslovu članka Rimca tagirao kao europskog Elona Muska, što i nije prvi put, jer su mu tu "titulu" već dodjeljivali i neki drugi strani mediji. Vrhunska je to reklama za Rimca i Hrvatsku, možemo pokazati kako se u Hrvatskoj nešto radi i izvan turizma, i to u novim vrhunskim tehnologijama budućnosti.
No šlag na tortu tog u nas tako nevoljenog privatnog sektora došao je s informacijom da je hrvatska IT tvrtka Nanobit prodana švedskoj korporaciji za gotovo milijardu kuna! Zamislite, firma koja je počela s dvojicom suradnika, ni iz čega, nakon 12 godina debelo je obogatila svoje vlasnike. No oni nisu tražili mito i korupciju, nisu tražili namještanje javnih natječaja... Znate što su radili? Samo su radili dan i noć. I to im se debelo isplatilo, kao i svima koji su s njima rasli. To je ta pozitivna priča, da se može. I da državu treba držati što dalje, da samo treba što više pojednostaviti procedure, što više smanjiti porezna opterećenja i poduzetnicima pustiti da rade svoj posao kako najbolje znaju i umiju.
To su te dvije suprotstavljene Hrvatske. Jedna koja još i danas debelo pliva u socijalizmu, u državnim intervencijama, na državnim jaslama, u mitu i korupciji, u političkom pogodovanju... I ona druga, poduzetničkih ideja, inicijativa, pothvata, koja je jedina budućnost ove zemlje. Kad ćemo to konačno shvatiti i tako se početi ponašati?
Modus operadni je, 1. uništiti uhljebljivanjem političkih kadrova, 2. prodati za badava i opet dobiti proviziju....primjer INA, HT, Banke itd.