Slovenija će do kraja ovoga mjeseca dobiti novog premijera, dugogodišnjeg lidera slovenske desnice Janeza Janšu, koji će treći put formirati slovensku vladu.
Nova Janšina vlada rezultat je stranačkih pregovora nakon nedavnog pada vlade Marjana Šareca. Janša je uspio pridobiti povjerenje bivših Šarecovih koalicijskih partnera i s njima dogovoriti novu koaliciju. Janšin će mandat tako biti ograničen i vremenski i programski, što bi moglo dovesti u pitanje njegove najave promjene slovenske politike prema Hrvatskoj.
Naime, nova vlada vodit će Sloveniju sljedeće dvije godine, nakon čega će se održati izbori, dok su smjernice rada definirane koalicijskim ugovorom s čelnicima koalicijskih stranaka: Strankom modernog centra (SMC), Novom Slovenijom (NSi) i Demokratskom strankom umirovljenika (DeSUS).
Labava koalicija
Za razliku od koalicijskih ugovora u Hrvatskoj, koalicijski ugovori u Sloveniji u pravilu su vrlo precizni i konkretni. U ugovoru na 13 stranica, prema naglascima što ih je objavio Janša, Hrvatska se uopće ne spominje.
Iako je proteklih desetljeća Hrvatska bila glavna preokupacija svake slovenske vanjske politike, u poglavlju o vanjskoj politici nove vlade stoji tek da će nova vlada i dalje podupirati integraciju zapadnobalkanskih zemalja u EU i NATO, jačati položaj Slovenije u Europi i svijetu, širiti diplomatsku mrežu i jačati dijalog sa susjednim državama.
Jačanje dijaloga sa susjedima, dakako, odnosi se i na Hrvatsku, ali na temelju te neodređene najave nije moguće zaključiti da će Janša uspjeti dobiti zeleno svjetlo za nove pregovore o graničnom sporu i da će Janšina vlada podržati hrvatski ulazak u Schengen.
Janša je, prema našim neslužbenim informacijama, tražio da se u koalicijskom ugovoru konstatira da je ulazak Hrvatske u Schengen u interesu Slovenije, ali su čelnici SMC-a, NSi-ja i DeSUS-a bili protiv toga. Ako Janša bude na tome ustrajao kao premijer, onda se oko tog pitanja mogu očekivati unutarkoalicijski sukobi, s obzirom na to da Janša i njegovi koalicijski partneri o Hrvatskoj i Schengenu imaju dijametralno suprotne stavove.
Dok je Janša nedvosmislen i smatra kako je pomicanje schengenske granice na istočne granice Hrvatske u nacionalnom interesu Slovenije, ostale koalicijske stranke, kako one koje su bile u prošloj vladi, SMC i DeSUS, tako i NSi koji je bio u opoziciji, smatraju da Hrvatska ne zaslužuje Schengen zato što ne poštuje vladavinu prava (čitaj arbitražnu odluku), a nema ni kontrolu nad vlastitim granicama.
Zato je malo vjerojatno da će Janša nametnuti tu temu prije nego što ona dođe na dnevni red Vijeća EU, a to će se vjerojatno dogoditi tek nakon što završi hrvatsko predsjedanje Vijećem.
Onda će i Ljubljana morati donijeti konačnu odluku hoće li podržati Hrvatsku, a Janšina pozicija tada bi mogla biti olakšana ako Francuska, Njemačka i Nizozemska, ili barem neka od tih zemalja, i dalje budu rezervirane oko proširenja Schengena na Hrvatsku, jer će se onda moći “sakriti” iza odluke većih i moćnijih zemalja.
‘Apsolutno neprimjerena’ konfiskacija
I kada je riječ o graničnom i arbitražnom sporu, Janša je u raskoraku sa svojim koalicijskim partnerima, osim, donekle, s čelnikom NSi-ja Matejom Toninom. Premda formalno ne osporava arbitražnu odluku, Janša tu odluku smatra nepovoljnom za Sloveniji i sklon je ponovnom otvaranju pregovora s Hrvatskom, naglašavajući da to dopušta i arbitražni sporazum, čemu su se koalicijske stranke dosad oštro protivile. SMC i DeSUS, prema našim informacijama, i dalje inzistiraju na poštivanju arbitraže.
Kada je pak riječ o nedavnom sporu zbog odluke slovenske strane o konfiskaciji Agrokorovih dionica Mercatora, koju je premijer Plenković ocijenio “apsolutno neprimjerenom”, i u tom je pogledu teško očekivati neke pomake, s obzirom na to da je kontroverznu odluku slovenske agencije za zaštitu tržišnog natjecanja potvrdio i Okružni sud u Ljubljani.
Janša je skoro bio dovršio dogovore sa Hrvatskom, ali onda su došli socijalisti u Sloveniji i prekinuli završetak. Janša je mudriji od Cerara ili Erjavca i zna da dugoročno ne može priječiti Hrvatskoj put jer je međunarodno pravo na našoj strani. Za očekivati je još nekoliko godina izvan Schengena, a onda politički pritisak većih sila i konačan ulazak.