U jeku napetosti s Kinom oko otočja Senkaku, Japan je pod vodstvom premijera Shinza Abea napokon drastično promijenio svoju vojnu politiku. Nisu doduše mijenjali ustav, koji još od kraja Drugog svjetskog rata brani angažman japanskih vojnih snaga izvan japanskog tla, ali je Abe objavio potpuno drugačije tumačenje ovog temeljnog dokumenta donesenog 1945. pod pritiskom sila pobjednica rata. Od prije nekoliko dana Japan može angažirati svoje snage i na stranom tlu ako je nekom od japanskih saveznika potrebna vojna pomoć, što je, u današnjoj geopolitičkoj realnosti, vrlo široko tumačenje.
Obrana saveznika
– Jedan od novih aspekata jest da je vlada Japana jasno definirala kako zadržavamo pravo na kolektivnu samoobranu, zasnovano na priznavanju činjenice da nijedna zemlja ne može sama osigurati svoju sigurnost, kao i na očekivanju međunarodne zajednice koja očekuje da Japan igra proaktivnu ulogu u stvaranju mira i stabilnosti u svijetu, stoji u dopisu Keiji Idea, japanskog veleposlanika u Zagrebu.
Odluka vlade u Tokiju sada otvara put cijelom nizu vojnih akcija koje, za Japanske obrambene snage, u posljednjih sedamdesetak godina nisu bile moguće. Tako japanska vojska sada može štititi američke ratne brodove u Južnom kineskom moru, mogu zaustavljati brodove radi pregleda, rušiti projektile koji bi eventualno iz trećih zemalja bili ispaljeni na SAD... Odluka Abeove vlade nije dočekana s prevelikim simpatijama među Japancima. Čak 67 posto stanovnika Zemlje Izlazećeg Sunca protivi se ukidanju ustavne zabrane vojnog angažmana, dok ih je 56 posto protiv bilo kakvog ublažavanja zabrane. Prije nekoliko dana na željezničkoj postaji u Tokiju jedan se Japanac spalio zbog ležernijeg tumačenja ustava i očite militarizacije Japana. Nije samo dio japanske javnosti nezadovoljan Abeovim zveckanjem oružjem. Poteze Tokija vrlo nervozno prate i obje Koreje, koje su u prošlosti teško stradale pod imperijalnim carskim trupama.
Odgovor na kineske vježbe
Ipak, koliko god se japanska promjena tumačenja ustava ne sviđa javnosti, ona je realnost koju geopolitički analitičari predviđaju već neko vrijeme. Jačanje Kine na kopnu i moru, njena projekcija moći na more, koja se zahuktala unatrag dvije godine, razumljivo, izazvala je reakcije Japana i posredno SAD-a.
– Na području Južnog kineskog mora Kina svojom projekcijom sile ugrožava i SAD čiji je glavni partner u toj regiji Japan. Posebno je to postalo jasno nakon nedavnih kinesko-ruskih pomorskih vježbi na tom području, čija je tema bila udar na skupinu nosača zrakoplova. A tamo nosače zrakoplova ima samo SAD i sasvim je jasno da je vježba bila usmjerena protiv njih. Na to se morao naći odgovor.
– Promjena tumačenja japanskog ustava apsolutno je u funkciji zaustavljanja kineskog prodora u dubinu mora – kaže admiral Davor Domazet-Lošo, geopolitički analitičar i nekadašnji načelnik GS HV. Inače, SAD i Japan će potkraj ove godine prvi put još od 1997. revidirati ugovor i smjernice o zajedničkoj vojnoj suradnji. U svjetlu smanjenja vojnog proračuna Bijela kuća želi da Japan preuzme veću ulogu u regionalnim aktivnostima, uključujući i angažman na korejskom poluotoku, što se zasigurno ne sviđa Pyongyangu, ali ni Seulu kojemu se japansko zveckanje oružjem ne mili.
Japanskim saveznicima je uvijek potrebna pomoc pa po ovako kreativnoj interpretaciji ustava Japan sada moze ratovati danonocno. I kad god se zeli ukljuciti u sukob u kojem sudjeluje neka treca drzava samo treba proglasiti jednu stranu svojim saveznikom. Japan je u svojoj imperijalistickoj fazi pripojio cijelo Ryukyu kraljevstvo i krenuo u brutalno osvajanje ostatka Azije, a danas ne moze Kini vratiti niti najobicniji greben iz cistog prkosa.