Japanska vlada u utorak je objavila kako planira pustiti u more više od milijun tona kontaminirane vode iz uništene nuklearne elektrane Fukushima čitavo desetljeće nakon havarije.
Puštanje vode u more trebalo bi započeti za dvije godine, a čitav proces bi trebao potrajati desetljećima. "Uz pretpostavku striktnog pridržavanja regulatornih standarda koji su uspostavljeni, izabrali smo puštanje vode u ocean", stoji u službenoj objavi japanske vlade.
Seul je izrazio "ozbiljnu zabrinutost da će ta odluka imati izravni i neizravni utjecaj na sigurnost ljudi i okoliša" te je hitno pozvao japanskog veleposlanika Koichija Aibishija na razgovor, dok je Kina odluku Tokija nazvala "neodgovornom".
"Odluka Tokija je neodgovorna i ozbiljno će naštetiti zdravlju i sigurnosti ljudi u svijetu, kao i interesima susjednih zemalja", ističe kinesko ministarstvo vanjskih poslova u priopćenju.
Peking smatra da je "ocean zajedničko dobro cijelog čovječanstva" te da odluka o ispuštanju vode u more "nije samo unutarnje pitanja Japana".
Kineska vlada ocjenjuje da se jedna takva mjera ne bi smjela poduzeti "bez dozvole" i konzultacija i dogovora s "više zemlja kojih se to tiče" i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
Gotovo 1,3 milijuna tona zagađene vode, dovoljno da se napuni 500 olimpijskih bazena, trenutno se čuva u ogromnim rezervoarima u nuklearnoj elektrani Fukushima uz troškove od skoro milijardu dolara godišnje.
Stručnjaci kompanije TEPCO koja upravlja nuklearkom i vlada Japana objavili su da se iz radioaktivne vode ne može odstraniti jedino tricij, radioaktivni izotop vodika, koji u malim količinama, nakon razblaživanja koje je u planu, neće biti štetan po životnu okolinu i zdravlje ljudi
TEPCO također navodi da se količina svih ostalih radioaktivnih materijala u vodi može smanjiti na dopuštenu razinu , no brojni znanstvenici upozoravaju da nisu poznati dugoročni štetni učinci ispuštanja velikih količina radioaktivne vode na morski svijet.
Odlukom Tokija nezadovoljstvo izražavaju i pobornici zaštite okoliša te ribari i poljoprivrednici, a protivi joj se i Tajvan.
nemojte napadati saveznike, halo!!! oni će u more ispustiti ogromnu količinu radioaktivne vode. cijela priča se vodi jako pažljivo, umanjuje opasnost, pri čemu uvelike pomaže klasična japanska filozofija pognute glave i upravljanja ovakvim krizama, bez panike, svatko zna što radi i zna da drugi zna što radi. tako se prikazuje. u srži sve je jasno, u krugu 30 km bilo je jače radijacije, pa je sve evakuirano, vršeni veliki zemljani radovi, skidano po pol metra zemlje, i nekud voženo.. ne zna se kuda. širi se priča kako je ispuštena radijacija u okoliš puno manja od one černobilske, što je i istina, ali samo za sada. kad se ovi milijuni kubika vode puste u more, plus da svakog dana stotine kubika vode kojom i dalje hlade reaktore direktno istječe u more, ova usporedba dobiva znak jednakosti, s time da mi nemamo pojma kolka je radijacija već ispuštena u more. japanci inače jako vole čisti zrak, vodu, okoliš, al samo u svojoj kući. nemaju oni nikakvih problema sa kriminalnim kupovanjem poljoprivrednog zemljišta po africi gdje potplaćuju lokalne političare, nemaju oni problem sa zaštitom tropskih prašuma, ne ruše oni drveće nego domaći, oni u znanstvene svrhe godišnje pobiju 200-300 kitova, koji završe na tržnici... otkad su im kinezi stavili rampu na uvoz otpada, japan se guši u otpadu, naročito plastika, nemaju kud s njim, a prodaju priču o zelenoj industriji. skoro da i nema većih licemjera od njih. zašto mi ne bismo u savu i dunav, ispuštali sav otpad koji proizvedemo?