Dok u Japanu učenici zajedno čiste svoje škole jer tamošnji obrazovni sustav smatra da je obveza učenika da čiste školu korisna za razvoj poštovanja, odgovornosti te promicanje jednakosti, kod nas se djecu štedi od kućanskih poslova i kod kuće. Djeca u dobi od 11 do 14 godina na internetu u prosjeku provode dva sata dnevno, a u obavljanju nekih kućanskih poslova manje od sata dnevno, pokazalo je istraživanje "Internet i svakodnevne obveze djece" objavljeno u posljednjem broju časopisa Socijalna ekologija.
Dva sata na internetu
Prof. Krunoslav Nikodem s Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta s kolegicama Jasnom Kudek Mirošević i Silvijom Bunjevac anketirao je 272 zagrebačka učenika jedne osnovne škole u Zagrebu. Istraživanje provedeno 2013. pokazalo je da trećina učenika provede dnevno manje od sata u obavljanju kućanskih poslova, a njih 36,8% ih to radi sat dnevno, dok nikakve kućanske poslove ne obavlja, ili to čini rijetko, oko 10% ispitanih učenika. S druge strane, 73,2% učenika od jedanaest do četrnaest godina ide na internet svakodnevno kod kuće, i to jednom ili više puta. U prosjeku provedu oko dva sata dnevno na internetu, a uglavnom koriste Facebook ili drugu društvenu mrežu za dopisivanje s prijateljima, za zabavu ili igraju računalne igre. Trećina učenika koristi internet za školu. Kako popustljiv odgoj u kojem se djeca štede od kućanskih obveza utječe na njihov razvoj?
– Djeca su danas lišena svakodnevnih kućanskih obveza i "vise" na elektronici. Većina roditelja danas štedi djecu od kućanskih obveza koje bi im pomogle da odrastu, da budu odgovorniji i razviju vještine koje će u životu prije ili poslije morati raditi. Dijete koje radi kućanske poslove osjeća se kompetentnije i brže sazrijeva. No, danas većina roditelja kaže neka dijete samo uči, ali djeca ne uče, nego su na kompjutoru. Ne sjećam se kad mi je dijete reklo da previše radi i da ga roditelji tjeraju na kućanske poslove – kaže dr. Nenad Jakušić, voditelj Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih zagrebačke Klaićeve bolnice.
Ni pravila ni obveza
Dubravka Miljković, pedagoginja i psihologinja sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta, smatra da smo kao roditelji otišli u krajnost kad je riječ o popustljivom odgoju.
– Djeca imaju previše aktivnosti, odjeće i igračaka. Ne uči ih se odgodi zadovoljstva jer i drugi to imaju pa im roditelji sve to kupuju. Nema strukture u obitelji, ni pravila, ni obveza. Postalo je normalno da djeca manipuliraju roditeljima i kažu im da će zvati ovaj ili onaj telefon za djecu i žaliti se. Inozemna istraživanja u kojem su se 20 godina pratile posljedice popustljivog odgoja pokazala su da su takva djeca orijentirana na materijalne stvari, drugi ljudi ih zanimaju samo ako ih mogu iskoristiti. Usto su nezahvalna prema roditeljima koji su se zbog njih odricali i čega su trebali i čega nisu. No, unatoč tome, djeca koja nisu imala u obitelji obveza i pravila nesretna su kad odrastu i psihološka otpornost im se smanjuje. Cijepimo ih protiv svega, a ne cijepimo ih psihološki i kako se oporaviti od neuspjeha kad im se ne ispuni svaka želja – kaže D. Miljković.
Ako se nekad pretjerivalo i koristilo djecu i kao radnu snagu, osobito na selu, danas se otišlo u drugu krajnost pa se od djece ne traži ni da preuzmu kućanske obveze za svoju sobu ili prostor koji dijele s obitelji.
Zivot trazi odgovornost.Roditelji zele uspjeh svoje djece te ih usmjeravaju i odgajaju da budu uspjesni po svaku cijenu.Neuspjesni su sljkeri, cistacice, trgovci, obrtnici, radnici...,zbog toga ne daju djeci te obicne poslove i obveze, nego ih spremaju za kreativna i upravljacka zanimanja.