Da nije putovanja, moja biografija stala bi u okvir običnih životopisa zasluženih za tipkovnicom računala. Ono: studirao, pisao, radio, objavljivao... No zanimljiv ton takvoj službenoj biografiji daje rad u rudnicima zlata u Australiji i tvornici ribe na dalekome norveškom sjeveru, vrcanje meda i branje malina u Quebecu, nezaboravno autostopiranje u Burmi, treking na Annapurni, kupanje u Titicaci, tzv. canyoning u Australiji i Iranu, putovanje Svilenom cestom lokalnim prijevozom, potraga za Aleksandrom Velikim u ratnom Afganistanu, nekadašnje alpinističke ludorije i putovanja po egzotičnim krajevima. Da me pitaju što bih u životu najradije radio, rekao bih – putovao! Kako me i dalje nitko ništa ne pita, mudro šutim i putujem – započeo je svoju avanturističku priču 54-godišnji splitski putopisac i dramaturg Jasen Boko koji nakon putovanja "svilenim" pravcem Marka Pola i po tragovima Odiseja, trilogiju o rutama velikih povijesnih ličnosti zaokružuje knjigom "Za Aleksandrom Velikim u srce Azije".
Boko je s partnericom Nikolinom prošao kroz Makedoniju, Grčku, Tursku, Iran, Afganistan, Uzbekistan i Egipat. Od Skoplja i Pele u Grčkoj, put ih je vodio do Samarkanda i Taškenta, da bi bio zaključen u Aleksandriji, gradu koji i danas čuva uspomenu na Aleksandra Velikog i grob koji nikada nije pronađen.
Daleki povijesni rođaci
– Imam ja i ozbiljan dio života. Diplomirao sam dramaturgiju i svjetsku književnost, bio samostalni umjetnik, dramaturg, urednik, novinar, ravnatelj Drame splitskoga HNK, producent. Dramski tekstovi igrani su mi u dvadesetak kazališta. Ovo je moja jedanaesta knjiga, a za sve to pisanje zaslužio sam i nešto nagrada. Predajem kao "vanjski" na Filozofskom fakultetu u Splitu, a i dalje sam "unutarnji" u splitskome HNK – govori Boko koji za sebe kaže da je po zanimanju, barem onom u duši, jednostavno – nomad.
– Iako cijela priča na početku nije izgledala kao da će se pretvoriti u trilogiju, na kraju treće knjige shvatio sam da je sve zajedno bio logičan slijed istraživanja sudbine trojice osvajača/trgovaca/pustolova. Ti su ljudi obilježili zapadnu civilizaciju i osvijestili joj činjenicu da nije jedini dio svijeta u kojem žive civilizirani ljudi. Oni su znali ili pretpostavljali da postoje nepoznati krajevi naseljeni zanimljivim ljudima koji imaju svoje, barem jednako bogate civilizacije i baš su to prenijeli svojoj kulturi, koja nakon njih više nije bila ista. Odisej je bio ratnik i pustolov, Polo trgovac, a Aleksandar osvajač, a baš su pripadnici tih grupa ljudi uvijek, naravno iz različitih razloga, skloni putovanjima u nepoznato. Sva trojica imaju jednu bitnu, a zajedničku karakteristiku: želju da saznaju što se krije iza idućeg brijega, to jest nešto što određuje svakog pravog putnika. Tako sam ih vidio kao nekakve daleke povijesne rođake, u dobroj se pustolovini uvijek mogu prepoznati – objasnio je Boko.
Putovanja su uvijek bila Bokin izbor. Obišao je gotovo cijeli svijet, ali zato, kako kaže, nema nikakvih materijalnih dobara, potrošio je novac na život na cesti. Boko kaže da se ljudi boje napustiti sigurnost svog kauča, ali nisu u stanju sebi to priznati i kako je priča o nedostatku novca uvijek odlična isprika za vlastiti strah od neizvjesnosti i odabir sigurnosti.
– Putujem "opasnim" krajevima, ali da se bojim opasnosti ne bih putovao. Događalo se svašta. U Afganistanu je naš autobus na liniji Kabul – Mazar-e-Sharif upao u talibansku zasjedu. Spasio nas je napad službene vojske na talibane. Ali ljudi nauče živjeti s neugodnostima, pa tako i s ratom: cijelo su nas vrijeme uvjeravali da "nije opasno". Na naše pitanje: "A one jučerašnje bombe koje su eksplodirale u gradu?", uvijek su imali isti odgovor: "To je bilo u drugom kvartu", prisjetio se Boko koji je prošao nekoliko relativno opasnih situacija na tom putu, pogotovo u Afganistanu, ali izašli su iz njih živi i zdravi, a ostala je uzbudljiva priča za unuke.
– Na mojim putovanjima neugodnosti je malo. Ili sam ja dobro "baždaren" i manje sklon dramatici. Percepcija o dijelu svijeta koji se proteže od Turske do Indije potpuno je kriva, puna stereotipa i zapravo kolonijalnog pristupa. Iran je i dandanas, unatoč dugogodišnjoj međunarodnoj blokadi i nesreći s totalitarnom vlasti, izuzetno kulturna zemlja, prosječni je Iranac obrazovaniji od prosječnog Amerikanca ili Europljanina. Iran, a ovo je bilo moje treće putovanje kroz tu zemlju, idealno je mjesto za odbacivanje predrasuda i kolonijalnih stereotipa o europskoj superiornosti. Nakon uspješne realizacije putopisno-kulturoloških projekata Na Putu svile i Tragovima Odiseja, nekako mi se kao logičan izbor za novi projekt nametnuo Aleksandar Veliki, jedan od najvećih osvajača, ali i putnika. Kako su prethodni projekti zaključeni s dvije knjige (Na Putu svile i Tragovima Odiseja), nova, Za Aleksandrom Velikim u srce Azije nekako je prirodno zatvorila tu trilogiju – ponosno govori Boko.
U potrazi za putom Aleksandra Velikog, osim fizičke i psihičke pripreme, Boko se pripremao i čitajući brojne knjige. Među tim knjigama našle su se zanimljive povijesne, arheološke i putopisne knjige.
Putovnica i novac najvažniji
– To što je Aleksandar Makedonski vjerojatno najveći svjetski vojskovođa manje me zanimalo od činjenice da je on spojio do tada potpuno odvojene civilizacije, kulture Zapada i Istoka, stvorivši jedno od najvećih carstava u povijesti, koje se protezalo od Jadrana do Indije. On je uspostavio kulturne veze čije se posljedice osjećaju i danas, a baš su me te veze posebno zanimale. Zanimalo me i to da je Aleksandar, iako velik i surov osvajač, bio otvoren tuđim kulturnim utjecajima i prožimanju različitih kultura pa ga je moguće nazvati prvim kulturnim globalizatorom. Jednostavno, nije helenističku kulturu nametao civilizacijama na koje je putem nailazio, već je radio na tome da stvori simbiozu, nekakvo multikulturalno društvo, koje uzima najbolje od svake različite kulture i stvara sasvim novi umjetnički stil – govori Boko koji s pakiranjem nikada nema problema, pogotovo kad ide na duži put i u Aziju, jer ako bilo što zaboravi to lako može kupiti i tamo. Što je duže putovanje na koje kreće, njegova je prtljaga manja i lakša. Odavno je naučio da je, pogotovo ako putovanje uključuje puno kretanja i hodanja, teška prtljaga najveći problem. Putovati lagano, a opet imati sve što je nužno, to je njegovo osnovno pravilo. Jako pazi na to da mu za dugi put ruksak nije teži od 8 do 10 kilograma. Jedino zaista nužno su mu novac i putovnica. Njegova je uzrečica "kada pakirate pametno, putujete lagano."
– Budžet za putovanja danas mi je veći nego prije 30 godina, ipak godine čine svoje. Priuštim si povremeno sobu sa zahodom, a dva puta u dva mjeseca vidio sam i topli tuš. Jednom sam tri mjeseca putovao Indijom, prešao 10.000 kilometara i sve me zajedno – prijevoz, spavanje, hrana – koštalo manje od 50 kuna dnevno. Danas putujem "luksuzno", znam potrošiti i 100 ili više kuna dnevno. Najjeftinije prenoćište na svojim putovanjima – ne ovaj put – platio sam tri kune, ali je u dobrom dijelu tih "hotela" zahod, barem u sobi, nepoznata činjenica. Svojedobno sam u Gazor Khanu u Iranu vlasnika jednog od tih prenoćišta pokušavao uvjeriti da u Europi postoje hotelske sobe koje sadrže i tuš i zahod. Mislim da se do danas ne može načuditi kakvog je samo lašca sreo. Boku je fascinirao Aleksandar Makedonski koji je bio vrlo složena osoba: genijalan vojskovođa, ali i paranoičan alkoholičar, odlično obrazovan Aristotelov učenik, ali i lud i često brutalan ubojica, kao i njegova osvajanja od rodne Makedonije pa do egipatske Aleksandrije i, nakon toga, Perzepolisa, Babilona, Samarkanda, doline Fergane u središnjoj Aziji i sve do Indusa, zemlje koje su objedinile najveće kulture poznatog svijeta i stvorile snažan kulturni amalgam čiji se utjecaji mogu prepoznati i danas.
– No, putovi Aleksandra Velikog nisu značajni samo povijesno i kulturološki. Područja njegovih osvajanja danas su na izuzetno važnom geostrateškom pravcu i mjesta su stalnih političkih turbulencija. Tu se islam sukobljava sa Zapadom, a američka propaganda taj dio svijeta naziva "osovinom zla". I taj me dio zanimao u priči o Aleksandru. Istražio sam današnju sliku svijeta, poludjelu i krivo shvaćenu globalizaciju i njezine ozbiljne reperkusije na cijeli svijet putujući kroz dijelove svijeta u koje dospijevaju rijetki putnici – pohvalio se Boko koji je putovao zajedno s Nikolinom i s Aleksandrom Velikim u duhovnoj prtljazi tri mjeseca lokalnim prijevozom kroz civilizacije koje su u temeljima današnjeg svijeta, a koje igraju bitnu ulogu u stvaranju tzv. novog svjetskog poretka.
– Putovanje u društvu, i još ženskom, bilo je ovaj put bitna novost u mom pristupu putovanjima. Zahvaljujući Nikolini cijela je priča dobila novu dimenziju. Nikolina se pokazala kao iznimno komunikativna osoba, a u pravilu su domaćini prilazili prvo njoj kao pravoj atrakciji. Baš zahvaljujući njoj, prvi put imao sam priliku čuti i žensku perspektivu života u Iranu ili Afganistanu, jer tamošnje žene ne smiju otvoreno razgovarati s nepoznatim muškarcima – otkrio je Boko.
Knjiga "Za Aleksandrom Velikim u srce Azije" prati putovanje od današnje Makedonije (Skoplje), preko Grčke (prijestolnica Makedonskog Carstva, Pella), Egipta (Aleksandrija), Turske (mjesta velikih povijesnih bitaka u kojima je Aleksandar porazio Perzijance), do tromeđe Turske, Iraka i Sirije. Odatle put vodi u srce nekadašnje Perzije, a današnjeg Irana, kroz Afganistan pa preko legendarnog Oksusa, danas Amu-Darje, u Uzbekistan, Buharu i Samarkand.
– Zanimalo me što današnji stanovnici toga dijela svijeta znaju o Aleksandru. Pokazalo se da znaju puno više nego što sam očekivao. Posvuda sam slušao legende o njemu i svuda je priča o njemu pozitivna, osim u Iranu, gdje ga zovu prokletim jer je razrušio Perzepolis. Kod njega me najviše zanimalo to prožimanje ideja i kultura Istoka i Zapada, na čemu je inzistirao – govori Boko priznajući kako je naučio nekoliko bitnih stvari putujući svijetom: poštovanje različitosti, tolerantnost, znanje da njegovi sugrađani i njegov narod nisu najpametniji na svijetu, snalaženje u nepoznatim situacijama, i činjenicu da se "dobri" i "loši" ljudi rađaju svuda i da nikako nisu vezani za jedan, grad, zemlju ili kontinent.
>> Jasen Boko: Za repertoar koji želim trebam još petero glumaca
Tko je Jasen Boko, zašto bi se ovo platilo, i koga briga. Prtflj.