Da je hvaljena ustaška država opstala, Split bi se zvao Spalatto, a Hajduk bi igrao u Italiji

Svaki put kad se neoprezno vraća u prošlost, Hrvatska se mora provlačiti između crnih točaka kao da plovi usred Bermudskoga trokuta. Jasenovac, Bleiburg i Goli otok djeluju i dalje kao neraščišćene ruševine iza velikih povijesnih potresa. Hrvatima se zbog ove ili one zaslijepljenosti prošlost vraća kao bumerang. Hrvati su (tek) prije 30-ak godina doživjeli svoju nacionalnu apoteozu; prije toga su uglavnom bili podstanari u tuđim državama, da bi imali što slaviti, ne računaju li se sitne pobjede nad Turcima i veliki porazi u obrani tuđih interesa. Kad se suoče s traumatičnom prošlošću iz prošloga stoljeća, onda se i generali lome oko toga tko je sve sudjelovao u najvećoj hrvatskoj pobjedi. Hrvati su pobili mišljenja da nisu povijesni narod. To obvezuje, prije svega hrvatsku elitu, da bude pravedna, najprije prema sebi, a onda i prema drugima.