Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci, Gimnazija Tituša Brezovačkog - Zagreb, zagrebačke Osnovna škola Ivana Mažuranića, OŠ Bartola Kašića, OŠ Ivana Meštrovića, koprivnička Osnovna škola ‘Braća Radić’, splitska OŠ Mejaši, Osnovna škola Zamet, I. osnovna škola Vrbovec, OŠ Jurja Habdelića Velika Gorica, Srednja škola Mate Balote Poreč, Osnovna škola Đure Deželića Ivanić-Grad, Osnovna škola Orehovica, Osnovna škola Braća Ribar Sisak, Osnovna škola dr. Franje Tuđmana Knin – samo su neke od mnogobrojnih škola koje su se već tijekom jučerašnjeg dana putem Facebooka izjasnile o Vladinoj ponudi. Ona im je neprihvatljiva.
Prosvjed i bez sindikata
– Dragi ljudi, ne odustajmo od onoga za što smo se i dosad borili, idemo dalje! – samo su neke od poruka koje i roditelji i nastavnici pišu u nedavno osnovanu Facebook grupu “Podrška roditelja nastavnicima u štrajku”. Kako se koja osnovna i srednja škola tijekom dana izjašnjavala o neprihvatljivosti ponude koju je premijer Andrej Plenković dao nakon sedmosatnog sastanka s predstavnicima sindikata, tako su nastavnici zahvaljivali i roditeljima na podršci. Poručuju roditeljima: “Izdržite još malo”, te pišu: : “Iz respekta prema svima vama, dragi naši roditelji, svaki savjestan nastavnik sutra neće prihvatiti ovu nagodbu jer nismo vikali da smo na prosvjedu zbog časti pa da je onda prodamo za sitniš, ma za maglu!” No u grupi ima i onih roditelja koji su učiteljima poručili da oni neće slati djecu u produljenu nastavnu godinu.
Učitelji koji štrajkaju priznaju – ovo je preraslo u pravi bunt, znatno više od zahtjeva samo za koeficijentima. Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak, pak, sada neće imati druge nego produljiti nastavnu godinu i definitivno priznati – frontalna primjena “Škole za život” nema rezultata unatoč potrošenim milijunima. S druge strane, već od ranog jutra nastavnici, učitelji i profesori iz cijele Hrvatske bili su spremni i bez sindikalnih predstavnika početi organizirati novi prosvjed – veći i jači kako bi još jasnije i glasnije izrazili svoje nezadovoljstvo. Upravo to mora biti i upozorenje sindikalnim čelnicima koji nakon godina rada dobivaju fokus kakav do sada nisu imali. Vrlo slično podršci koju je imala na svom dolasku ministrica Divjak, pa joj se “sreća” izokrenula. Činjenica jest da nastavnici upozoravaju na niz problema s kojima se susreću, ne govore samo o koeficijentima, dok sindikalni čelnici u javnosti govore samo o visini koeficijenata – birajući metodu ‘sve ili ništa’. Uostalom, sindikalni čelnici moraju biti svjesni i činjenice da ni oni, baš kao ni ministrica Divjak nisu stali na stranu nastavnika onda kada su trebali, odnosno kada su ih učitelji i profesori posljednje dvije godine upozoravali na brojne nedaće s kojima su se susreli u takozvanoj reformi obrazovanja. Sindikati su tada šutjeli. U to je vrijeme i ministrica Divjak sva pitanja i probleme nastavnika tumačila kao strah od promjena, te je rezultate Škole za život, ili onoga što je prozvala rezultatima, prozvala izrazitim zadovoljstvom i nastavnika i učenika i roditelja.
Bunt protiv modela edukacije
Sindikati su ponovno šutjeli. Ono što se činilo i ministrici – da ima podršku, kasnije se prometnulo u bunt protiv nje i njezina modela školovanja, prije svega protiv modela edukacije nastavnika. Unatoč tome, još su u sustavu rijetki oni koji su spremni uprijeti prst baš u Divjak. Nisu to spremni ni sindikalni čelnici. Svjedoči tome činjenica da su se od velike podrške ministrice obrazovanja, a time i HNS-a na početku štrajka ogradili tek nakon što su drugi put stigli na Markov trg ljuteći se što ih povezuju s političarima.
To samo moze podržati netko tko ne uplaćuje u proračun nego samo parazitira. To sve mi ostali moramo platiti i više za to raditi. Taj novac ce faliti našoj djeci. Uhljebovsa posla.