Jasno je da je Sindičić u dosluhu s Perkovićem 
i da imaju neki dogovor

Udbaški ubojica Vinko Sindičić opet zabavlja javnost! Ovaj put tvrdnjom kako su ga njemačke pravosudne, policijske i tajne službe natjerale da lažno svjedoči protiv Perkovića, Mustača i Pratesa. Čovjek bi po tome mogao zaključiti da u Njemačkoj i danas vlada Gestapo! Iako svatko razuman i malo bolje upućen jako dobro zna da je Njemačka najuzornija pravna država na europskom kontinentu, zemlja od koje smo trebali preuzeti zakone i pravni ustroj jer kod kuće imamo lakrdiju za lakrdijom! Prvo i osnovno, tko će vjerovati Sindičiću? I što je istina od onoga što on tvrdi, a svoje tvrdnje mijenja kao Mjesečeve mijene? I kad je koji udbaš uopće rekao pravu istinu? Perković je razotkriven da ne govori istinu već na tome gdje je i kako upoznao Franju Tuđmana. I onda njima vjerovati? Taman posla! Sve je to njihova jeftina igra.

A što u svemu tome radi Sindičić? Posve je jasno, posebno onima koji su u sudnici pratili suđenje Pratesu u Njemačkoj, i slušali Sindičićevo svjedočenje, da tu nije bilo nikakve njemačke prisile. Sindičić i Perković imaju mnoge neraščišćene račune iz udbaške prošlosti. Sindičić je po zadatku išao ubiti Nikolu Štedula, a Perković je uvijek tu bio negdje. Sindičić je oslobođen za ubojstvo Brune Bušića, ali koliko je vjerovati u pravedno suđenje 1998.,kad vidimo što se sada događa 2014. godine? Sindičić je, nakon oslobađanja za Bušića, krenuo reketariti Perkovića. Na internetu je otvorio svoj blog na kojemu je objavljivao pisma koja je slao Perkoviću, a sve kako bi namirio svoja financijska potraživanja. Jer je izgubio novac kad su ga u Škotskoj uhvatili i zatvorili, kad nije uspio ubiti Štedula. Perković mu je, kako je to Sindičić tvrdio, trebao namiriti taj gubitak, a nije, zaboravili su ga, ostavili.

Perković se na Sindičićevo reketarenje oglušivao. Pa je Sindičić krenuo dalje, iskoristio je proces koji je krenuo u Njemačkoj protiv Pratesa te je Perkoviću postavio zamku, prema onome što je tvrdio na njemačkome sudu. On i Perković našli su se u zagrebačkom hotelu Laguna, Perkovića je navodio da mu govori o svojoj ulozi u ubojstvu Đurekovića, a do njih su sjedile Sindičićeve prijateljice koje su sve to tajno snimale, i koje su na njemačkome sudu potvrdile Sindičićevo svjedočenje, iste one koje sad to s njime demantiraju. I bile su u strahu ne od Nijemaca, nego od udbaša, hoće li im se zbog toga osvetiti?! Na sudu je Sindičić otvoreno i do u detalj o svemu tome govorio, u svojem šeretskom stilu, i ni u jednom trenutku nitko od onih koji su pratili suđenje nisu mogli dobiti dojam da je Sindičić pod bilo kakvim pritiskom, a posebice ne da je ucijenjen. Štoviše, govorio je i što je trebalo i što nije trebalo. Vidjelo se da uživa u svojoj ulozi krunskoga svjedoka te u tome da napakosti svojim bivšim šefovima Perkoviću i Mustaču. Sve je drugo lakrdija i manipulacija.

Prvo, Sindičićev iskaz nije bio ključan da se Pratesa osudi, samo treba pročitati presudu pa će biti jasno, a i čitati izjave glavnog suca ovih dana. Sindičićeve izjave sudsko je vijeće provjeravalo, a nije ih uzimalo zdravo za gotovo, kao da ne znaju s kime imaju posla. Drugo, Sindičićevo povlačenje iskaza pred javnim bilježnikom nema baš nikakav pravni učinak. Na tragu toga Prates je, koliko je poznato, dva puta tražio reviziju postupka i oba je puta njemački Savezni sud odbacio zahtjeve kao neosnovane. I treće, sasvim je jasno da je Sindičić sada u dosluhu s Perkovićem i da imaju neki dogovor. Jer je Sindičićevo pismo dodatni pritisak na Vrhovni sud te mu je cilj potvrditi apsurdnu tezu Ante Nobila da Perkovića u Njemačkoj čeka montirano suđenje, kao nekada Andriju Artukovića u Zagrebu, gdje je Nobilo zastupao optužnicu, pa ima i osobnog iskustva u tome. No Sindičić je ovim pismom samo odmogao i Nobilu i Perkoviću. Jer cijela ekipa i dalje ponižava Nijemce i njemačko pravosuđe. Nijemci neće samo tako preko toga prijeći! Bumerang će se vratiti!